Za mnoge ljude, amaterski moto sport donosi slike uzbuđenja i adrenalina – navijajuće mase u prašnjavim jamama, vozače obučene u nomex odijela, znojeve i slojeve kreme za sunčanje. No, za drugu grupu zaljubljenika, zabava počinje tek kad temperature padnu ispod nule. U ovom zimskom sportu, izlazak na stazu znači ne samo vraćanje kući s neoštećenim blatobranima, već i s prstima i nožnim prstima bez smrzavanja.
Ova potraga reprezentira utrke na ledu, sport kojim se bavimo već više od 100 godina. Zbog svoje specifične prirode i zahtjeva za okoliš, utrke leda su uvijek bile regionalna atrakcija. Nažalost, u posljednje vrijeme dostupna mjesta za održavanje ovih događaja postaju sve rjeđa, a godišnja doba sve kraća.
Utrke leda predstavljaju jedan od najzabavnijih načina vožnje na kotačima, a ako se organiziraju kako treba, mogu biti i među najpristupačnijim oblicima moto sporta. Međutim, ta pristupačnost postaje problematična. Utrke leda, kao što svi znamo, ovise o dobrom ledu, a milder zimski uvjeti u posljednjih nekoliko godina otežali su njihovo održavanje. Kao rezultat, klupske aktivnosti i utrke se smanjuju, a budućnost ovog sporta postaje sve neizvjesnija. Ovdje ćemo istražiti što je utrke leda učinilo tako privlačnima, kao i zašto je njihova skoro smrt tako žalosna.
Raznolikost
Jedina dosljednost utrka leda dok se krećete iz jedne regije u drugu je površina na kojoj se odvijaju. Iako je Američko udruženje motocikala standardiziralo propise za motocikle i ATV-ove, sve ostalo obično je specifično za lokalnu zajednicu. Iznimka je mogućnost sudjelovanja u francuskoj profesionalnoj seriji Trofee Andros, koja je započela 1990. i predstavila mnoge poznate vozače, uključujući legendarnog Alaina Prosta. Nažalost, ta se serija završila 2024. godine, a razlozi su složeni.
Lokalno možete pronaći klubove koji se bave svime, od 50ccm kartinga do čudovišta visoke snage. Neki klubovi fokusiraju se na vremenska ispitivanja, drugi na samu utrku. Utrke se odvijaju na ovalima, složenim krugovima ili ravnim stazama. Tijekom 20 godina mog iskustva s utrkama leda, sudjelovao sam isključivo u automobilima s blatobranima, vozeći se s Adirondack Motor Enthusiast Club (AMEC). Ovaj je klub od 1954. godine stekao ugled i poštovanje u zajednici New Yorka, organizirajući utrke na netaknutim jezerima i ostavljajući prostor za lokalne ribolovce na ledu.
Pronalaženje leda
U većini oblika motorsporta, najveći su izazovi ulazak u sport i pronalaženje trkačkog mjesta. U utrkama leda, međutim, postoje dodatne prepreke. I dalje je potrebno vozilo i odvesti ga na vodu, ali najveći izazov u današnje vrijeme je pronalaženje upotrebljivog leda.
Oni s kojima sam utrkivao kroz godine dolaze iz različitih ekonomskih, društvenih i političkih sredina, no postoji jedan zajednički konsenzus – klimatske promjene otežavaju uživanje u ovom sportu. AMEC je imao gotovo savršen rekord trčanja kroz povijest, no posljednjih godina utrke su započinjale kasnije i završavale ranije, sve do 2023. kada se utrke nisu ni održale zbog nedostatka leda.
Koliko je leda dovoljno za sigurnu utrku? Minimum je 12 čvrstih centimetara, no često smo se susretali s lošom kvalitetom leda, koja je jednako važna kao i njegova debljina. U razdoblju odmrzavanja, kiše ili snježne oluje mogu stvoriti slojeve lošeg leda, nesigurnih za automobilske brzine preko 100 mph.
Smrt zabave
Dave Burnham, koji provjerava led i saznaje kako bi otkrio moguće slabosti, suočava se s opasnim zadatkom. Nažalost, loš led suočili smo se s nekoliko tragičnih događaja, uključujući smrt Johna Cooka, dugogodišnjeg člana ICE Racing Cluba u New Hampshireu, koji je preminuo tijekom provjere uvjeta leda.
Burnham, s više od 40 godina iskustva u utrkama, ističe da su klimatske promjene uzrok nepredvidiva stanja leda. Marta duža sezona, poput one iz 2022. godine, također je razlog smanjenju broja utrka. Tijekom tog razdoblja, neki klubovi su se suočili s izazovima, a drugi su zakonito zatvoreni zbog sigurnosnih problema.
Utjecaj lošeg leda nije jedini uzrok smanjenja entuzijazma za ovo natjecanje. Troškovi osiguranja stalno rastu, a društvena dinamika opterećuje organizaciju utrka. Razgovor s starijim članovima kluba često stvara nostalgiju, a nedostatak novih volontera samo pojačava stvar.
Povrh svega, serija Trofee Andros, koja je završila u siječnju 2024., također ukazuje na deterioraciju situacije. Organizatori su prisiljeni tražiti veće nadmorske visine kako bi osigurali dobar led, a to će sigurno pojačati problem dostupnosti, stvarajući sve veće izazove za budućnost ovog uzbudljivog, ali nestabilnog sporta.
Ako imate sreće da živite blizu jednog od klubova koji nastavljaju s utrkama, preporučujem da se prijavite i aktivno uključite. Budućnost ovog sporta nije zajamčena, ali svakako vrijedi pružiti podršku lokalnim zajednicama i očuvati ove jedinstvene izazove koje zima nudi.
