S tek 18 godina osvojio je naslov prvaka Hrvatske u ukupnom poretku autoslaloma, a iza sebe već ima međunarodne nastupe, brojne trofeje i ozbiljne planove za nastavak karijere. Mladi automobilist Fran Kranjac sljedeće bi godine mogao napustiti autoslalom i potpuno se posvetiti novim izazovima.
U hrvatskom automobilizmu posljednjih se godina sve više ističu mladi vozači koji svojim rezultatima ravnopravno konkuriraju znatno iskusnijim kolegama. Među njima posebno mjesto zauzima 18-godišnji Fran Kranjac, koji je ovogodišnju sezonu okrunio naslovom prvaka Hrvatske u ukupnom poretku autoslaloma. U neizvjesnoj završnici prvenstva nadmašio je Darija Merlića i Nenada Damariju, dvojicu vozača s bogatim natjecateljskim iskustvom, te potvrdio da se na njega ozbiljno može računati u godinama koje dolaze.
Iako je tek zakoračio u svijet odraslih, iza Kranjca je već niz uspjeha. Tri uzastopna naslova u klasi 2, priznanja Zlatni volan te međunarodno priznanje CEZ Talent of the year 2025. samo su dio njegove dosadašnje sportske biografije. Kao član hrvatske reprezentacije nastupio je na FIA Motorsport Games u Valenciji 2024., gdje je u paru s Karlom Švec ostvario zapažen kvalifikacijski rezultat. Na European Autoslalom Championship-u 2024. osvojio je treće mjesto u juniorskoj konkurenciji, potvrdivši svoj potencijal i izvan hrvatskih granica.
Njegov automobilistički put započeo je u kartingu, a već kao devetogodišnjak suočio se s ozbiljnim izazovom. Na natjecanju u Mađarskoj doživio je tešku nesreću koja ga, unatoč ozbiljnosti situacije, nije odvratila od sporta. Nastavio je trenirati, natjecati se i graditi karijeru, a uz podršku obitelji i trenera Marka Palijana postupno se probijao prema vrhu hrvatskog automobilizma.
Ni teška karting nesreća u Mađarskoj nije mu stala na put u sportu
Ove godine pred njim je bio dodatni izazov. Uz nastupe u autoslalomu počeo se ozbiljnije upoznavati s brdskim utrkama, a dotadašnji natjecateljski automobil Renault Twingo zamijenio je Ford Fiestom ST. Unatoč prilagodbi novoj tehnici i zahtjevnoj konkurenciji, sezonu je zaključio najvećim uspjehom dosadašnje karijere. No, osvajanje domaćeg vrha za njega ne znači kraj, nego početak novog poglavlja.
Sa Fiestom ST u debitantskoj sezoni na brdskim stazama Fran je najuspješniji u konkurenciji juniora
Na početku sezone jesi li vjerovao da možeš osvojiti ukupni naslov prvaka Hrvatske, posebno uz novi automobil i nastupe na brdskim utrkama?
– Znao sam da postoji mogućnost, ali bio sam svjestan koliko je teško istovremeno pratiti novu disciplinu, brdske utrke, uz autoslalom, prilagoditi se novom automobilu i svemu što dolazi s tim. Bio je to velik izazov, ali vjerovao sam u svoj rad i mogućnosti.
U Dubrovnik si stigao bodovno izjednačen s Nenadom Damarijom. Koliko je bilo teško nositi se s pritiskom završnice prvenstva?
– Znao sam da će biti napeto pa sam se za završnicu sezone malo bolje pripremio. Ovim sportom bavim se već niz godina, tako da mi pritisak nije predstavljao prevelik problem. Uspio sam se usredotočiti na vožnju i ostvariti odličan rezultat, uz određenu dozu opreza.
Tijekom sezone borio si se s vozačima koji imaju mnogo više iskustva. Što si naučio iz tih dvoboja?
– Naučio sam koliko su u autosportu važni koncentracija, smirenost i sposobnost donošenja pravih odluka u ključnim trenucima. Sama činjenica da sam uspio osvojiti prvenstvo jako mi puno znači jer mi otvara put prema novim disciplinama i iskustvima. Imam osjećaj kao da sam završio jedno poglavlje i sada krećemo ispočetka, prema novim izazovima i iznenađenjima.
Kako je počela tvoja automobilistička priča?
Mali Fran na početku svojeg oktanskog puta
– Karijeru sam započeo u kartingu. Automobili su me oduvijek više zanimali, ali zbog dobi nisam mogao odmah prijeći u automobilistički sport. Dugo sam tati govorio kako bih se želio okušati u automobilskim utrkama pa je odlučio pripremiti jedan od automobila iz našeg obiteljskog rent-a-cara, Smart 453 1.0, za nastupe u kronometru i autoslalomu. Trenutak kada sam shvatio da se ovim sportom želim ozbiljno baviti bio je kada sam upoznao trenera Marka Palijana, koji nas je svojim iskustvom usmjerio prema CEZ natjecanjima.
Iza tebe su već brojni naslovi i pobjede. Postoji li utrka koja ti je posebno ostala u sjećanju?
– Nemam jedan najdraži uspjeh jer mi svaki osvojeni naslov i svaka pobjeda puno znače. Ipak, posebno pamtim trenutak kada sam prvi put uspio pobijediti do tada za mene gotovo nedostižnog „dedu“ Antuna Laušina u autoslalomu, na utrci iza City Centera u Zagrebu. Čak se i trener tada rasplakao od sreće.
Marko Palijan ima važnu ulogu u tvojem razvoju. Kako je počela vaša suradnja i kakav je kao trener?
Fran sa trenerom Markom Palijanom
– „Paljo“ nam je razjasnio i pokazao pravi put u autosportu. Naučio me puno o mehanici, vožnji i pravilima. Naša suradnja započela je nakon što nas je impresionirao svojim nastupom na OSV-u na Mičevcu. Pozvali smo ga u Novi Marof, na karting stazu, gdje smo odradili prvi trening. Kao trener vrlo je zahtjevan, ali u pozitivnom smislu. Uvijek nastoji izvući maksimum iz svojih učenika. Uz njega sam naučio toliko toga da mi je teško izdvojiti samo jednu stvar.
Koliko je rada i treninga potrebno za rezultate kakve postižeš?
– Ove sezone nisam previše vremena posvetio samom treniranju jer sam više vremena proveo upoznavajući novi automobil i radeći na njegovim postavkama. Autoslalom je specifična i vrlo zahtjevna disciplina kada je riječ o podešavanju automobila, prilagodbi vožnji i izvlačenju maksimuma iz sebe. Prijašnjih godina jako sam puno trenirao, kako na simulatoru tako i na stazi. Posebno je zahtjevno koncentrirati se tijekom samo tri vožnje i nekoliko kilometara, izvući maksimum iz sebe, a pritom ne srušiti nijedan čunj.
Ove godine nastupao si s Ford Fiestom ST. Koliko si sudjelovao u pripremi automobila i jesi li zadovoljan njegovim mogućnostima?
– Prednji pogon mi nikada nije u potpunosti odgovarao kao stražnji, ali zbog financijskih mogućnosti i dostupnih opcija odlučili smo se za Ford Fiestu ST, koja je imala najveći potencijal za ono što meni treba. Po struci sam automehatroničar i osobno sam najviše sudjelovao u pripremi automobila, uz pomoć trenera i savjeta drugih ljudi. Automobilom sam poprilično zadovoljan. Imali smo nekoliko manjih problema, ali unatoč tome uspio sam završiti svako natjecanje i ostvariti vrlo dobre rezultate. Uvijek postoji prostor za napredak, ali prezadovoljan sam onime što smo napravili u relativno kratkom vremenu i s ograničenim budžetom. Vozaču jako puno znači razumijevanje mehanike, a planiram dodatno unaprijediti automobil prema svojim potrebama.

Dobitnik si priznanja CEZ Talent godine, a iza sebe imaš i međunarodne nastupe. Koliko se razlikuje konkurencija na domaćim i međunarodnim natjecanjima?
– Svaka pobjeda, bilo na domaćem ili međunarodnom natjecanju, nosi novo iskustvo i puno mi znači. Ipak, moram pohvaliti naše domaće natjecatelje jer su se neke od najtežih i najzanimljivijih borbi vodile upravo na domaćim natjecanjima.
Okušao si se u više disciplina. Hoćemo li te i sljedeće godine gledati u autoslalomu?

– Autoslalom je iskustvo koje bi svaki natjecatelj trebao proći. Smatram da je gotovo neophodan za razvoj vozača koji se žele okušati u nekim “većim” disciplinama. Moj trenutačni plan za sljedeću godinu jest da ne vozim autoslalom, ponajprije zbog nedostatka vremena i financijskih mogućnosti. Smatram da se ne smijem zaustaviti na samo jednoj disciplini, već želim dobiti priliku iskušati se u što više različitih oblika automobilističkog sporta.
Kako izgleda tvoja svakodnevica kada nisi na utrkama?
– Završio sam za automehatroničara i najveći dio slobodnog vremena provodim u radionici. Pokušavam uskladiti posao i utrke, što nije uvijek jednostavno. Rijetko imam slobodan dan u kojem baš ništa ne radim, čak ni subotom i nedjeljom. Većina mojeg vremena vezana je uz automobile i autosport.
Koliko ti znači podrška obitelji i ljudi koji stoje iza tvojih rezultata?
– Podrška roditelja, obitelji i trenera iznimno mi puno znači. Puno njihovog vremena i truda potrebno je da bi sve ovo bilo moguće. Definitivno nije lako i svjestan sam koliko se svi moraju žrtvovati kako bih mogao ostvarivati svoje sportske ciljeve. Zbog toga sam jako zahvalan svima koji mi pomažu i omogućuju da se bavim onime što volim.

A kakav je Fran Kranjac kada skine kacigu? Postoji li nešto u tvojem životu što nema veze s automobilima?
– Kada mi ostane malo slobodnog vremena, najčešće ga iskoristim za odmor ili odlazak u teretanu. Teško mi je izdvojiti neku aktivnost koja nema veze s automobilima jer se velik dio mojeg života vrti upravo oko njih. Ostatak ove godine teško mi je zamisliti nešto što nije povezano s automobilizmom.
Automobilizam je financijski vrlo zahtjevan sport. Koliko novac ograničava mogućnosti mladih vozača?
– Ovaj sport izrazito je zahtjevan kada je riječ o financijama. Ulaže se jako puno vremena i novca, a slobodno mogu reći da živim za ovaj sport. Sponzore je teško pronaći pa se snalazimo na različite načine i pokušavamo proći što povoljnije, a pritom ostvariti ono što smo zamislili. U autosportu je jako teško dobiti priliku za daljnji razvoj i napredak. Smatram da ovaj sport dobiva premalo pažnje te da financije imaju prevelik utjecaj na mogućnosti mladih vozača.

Imaš li automobilističkog uzora?
– Svjetski poznati vozač kojem se posebno divim je Max Verstappen. Sviđa mi se njegov pristup sportu, ali i činjenica da ostvaruje odlične rezultate izvan Formule 1. Vidi se da je istinski kvalitetan vozač koji živi za automobilizam.
Kada bi imao neograničen budžet, u kojem bi se prvenstvu i s kojim automobilom volio natjecati?
– Teško je izdvojiti samo jedno prvenstvo ili automobil. Postoji puno disciplina i automobila u kojima bih se volio okušati, ali smatram da moram ići stepenicu po stepenicu i graditi svoju karijeru postupno.
S tek 18 godina već imaš impresivnu kolekciju trofeja. Koji je sljedeći veliki cilj i gdje se vidiš u budućnosti?
– Sljedeći veliki cilj svakako mi je nastup na Europskom prvenstvu brdskih utrka. Ako se sve poklopi i okolnosti to budu dopuštale, volio bih ostvariti svoj veliki san – postati najmlađi prvak Europe u brdskim utrkama (EHC). Trenutačnim automobilom sam zadovoljan, iako bi mi stražnji pogon uvijek bio draži. Nastavljamo razvijati i unapređivati ono što imamo. Osim samog natjecanja, volio bih jednog dana pokrenuti vlastitu tuning tvrtku koja bi bila usko povezana s autosportom. Moj je cilj da mi se svaki dan vrti oko automobila i sporta.

TEXT:Iva Damarija, FOTO:Privatna arhiva Fran Kranjac
Više vijesti iz rubrike HR Brdo na Motorsport.hr.















