Domagoj Đukec – Hrvat s najvažnijom ulogom u svjetskoj autoindustriji

Roditelji su ga u čudu gledali! Mene je razaveselio kad je u Vjesnik kao trinaestogodišnjak predao u pratnji Dede vlastiti crtež. I to, vjerovali ili ne, BMW 3 Coupe.

Osvojio je 6. mjesto na natječaju, bolji od njega bio je na trećem mjestu Robert Lešnik, danas šef dizajna u Mercedesu, a današnje velike face svjetske autoindustrije nadmašila je prvoplasirana Sarajka, danas neurokirurg. I ne samo da crta možda i najljepše automobilističke modele, on je danas taj koji određuje kamo ide taj ludi i divan posao vezan uz možda i najznačajniju sporednu stvar na svijetu nakon nogometa.

Kakva je to samo priča? Domagoj Đukec i dalje nastavlja pisati jednu od onih priča koja oduševljava. Iako nema još ni 45. dosegao je vrhunac u svom poslu. Od proljeća je šef dizajna marke BMW-a. Naravno da ni on nije znao točno što želi biti u životu kad je s 13 godinama roditeljima kazao: – Bit ću dizajner i to za BMW! I ne samo da crta možda i najljepše automobilističke modele, on je danas taj koji određuje kamo ide taj ludi i divan posao vezan uz možda i najznačajniju sporednu stvar na svijetu nakon nogometa.

Odlučili smo ispričati priču o čuvenom „krojaču pleha“ na posve drukčiji način. Imali smo i s čime, jer dodirujemo se sporadično s Domagojom. Ponosni smo na činjenicu da je upravo nama pred 31 godinu u redakciju donio crtež i to ni manje ni više nego BMW-a Serije 3 Coupe. Pa sad vi recite, ima li ili nema Boga. To što smo se mi znali okrznuti s vremena na vrijeme, činilo je i nas značajnima, pa iako to bilo u mrvicama svega onoga što je on uspio zakratko napraviti. Taj dječarac koji se s Dedom pojavio na ulaznim vratima Vjesnika, s crtežom dobro upakiranim u tvrdoj velikoj kuverti, vinuo se tako visoko da cijela njegova rola zapravo ima ogroman smisao i da je moramo ponavljati poput mantre.

To što Domagoja nismo baš najbolje ocijenili kao tinejdžera nije nam smetalo da s njima prolazimo jedan ogroman i zahtjevan put koji ima smisla. To je baš ono kako bi trebao izgledati dobar život s blistavom karijerom, svojevrsni putokaz za sve one koje misle da nikada neće ostvariti svoje snove. No ako u njih vjeruješ sve je puno lakše. Možda još točnije kad navedemo kakvu je to recepturu u životu primijenio glavni junak ove priče: – Možeš biti talentiran koliko god hoćeš, no nemaš li radne navike, ništa neće biti od toga. Pisati o Domagojevim uspjesima pomalo je već „izlizano“, jer niže ih stalno, a mediji se natječu tko će bolje i brže objaviti vijesti i dostignuća koje stvara.

Pred koji dan, eto ga kao glavnog promotora novog BMW-ovog koncepta Next. Ima i toga u ovom broju, dakako, al’ čini mi se nekako puno vrjednije da ga dodatno opišemo s onim ljudskim, prijateljskim, moralnim… atributima koje smo dijelili razgovarajući, pišući pisma jedno drugom godinama… Iz njih su nastajale kolumne koje bi objavljivao, njegovi životni, a ne samo poslovni stavovi. Upravo takve fragmente istrgnuli smo iz povijesti i u malim količinama ih predstavili još jednom u ovom broju.

Domagoj Đukec, taj Hrvat međimursko-bodulskih korijena, koji toliko voli svoju Domovinu pisao je iz mjeseca u mjesec svoja iskustva koja je dijelio sa svima. Nije mu bilo teško, jer na svom je iskustvu naučio biti nesebičan i vrijedan. I uvijek je bio takav, svojevrsni dokaz da čovjek što je uspješniji to je jednostavniji i normalniji. Volimo donositi storije tog tipa, jer one su najjače oružje za izlaz iz apatije i kolektivnog ništavila. Zar nije ljepše čitati u medijima pozitivu nego se trovati teškim temama. I ovaj put ih imamo u Start sijaset. I dobro je što Domagoj nije jedini, što takvih priča ima i to mnogo više nego što mislite.

Bilo je to davno. Početkom 1991. Auto klub je organizirao natječaj za najboljeg dizajnera auta, tada još u Jugoslaviji. Brojni su dječaci bombardirali redakciju genijalnim crtežima i što je drugo preostalo nego pokušati tu golemu energiju kanalizirati. Domagoj je nakratko otišao na ferije kod Bake i Dede u Međimurje. Napustio je rodni Frankfurt i nekako se domogao i Auto kluba, jer što mu je drugo preostalo kad nije znao hrvatski, a auti su ga fascinirali. Odlučio je vidjeti hoće li se njegov crtež svidjeti hrvatskim urednicima. Iz čiste se dosade prihvatio bojica.

Pravo sudjelovanja na natječaju imali su isključivo amateri i to ne stariji od 25 godina. Crteži su morali biti originalni prikazi cestovnih vozila, a precrtavanje tuđih radova i reprodukcije postojećih nisu bili dozvoljeni. Zakratko je crtež stigao u redakciju. Bio je zamijećen, ali žiri ga nije nagradio, štoviše nije ga uvrstio ni među pet prvoplasiranih. Procijenjeno je kako ima boljih! Prvu je nagradu osvojila Sabina Čengić iz Sarajeva, drugi je bio Željko Vlajić, a vjerovali ili ne, 3. je mjesto osvojio Robert Lešnik iz Maribora. Danas o dvoje prvoplasiranih iz natječaja nema ni traga ni glasa u svijetu dizajna, ali zato Đukec i Lešnik potpisuju popularne i prelijepe aute. Samo koju godinu po objavljivanju Autoklubovih rezultata, Slovenac i Hrvat, a da ni ne znaju jedan za drugog, upisuju se na Sveučilište u Pforzheimu, na najprestižniju svjetsku katedru za oblikovanje vozila.

I Roberta je put prvo kao i Domagoja doveo u Volkswagen. – Imao sam samo 15 godina i natjerao sam tatu da me odvede u Pforzheim. Želio sam se uvjeriti na licu mjesta kako se to postaje dizajnerom auta. Ostavio bih tatu preko puta u gostionici i potom bih dosađivao studentima i molio ih za savjete. I prije nego što sam postao studentom bio sam “nabrijan” do kraja sa samo jednom jedinom idejom – moj poziv mora biti dizajniranje auta. Zarazio sam se definitivno i nije mi žao, priča je Domagoja koju zajedno dijeli i sa mnom već više od tri desetljeća.

On je mlad, lijep, pametan, bogat, uspješan i friško oženjen Prigorkom! Družimo se mi godinama i nema tog uspjeha kojeg nije podijelio sa mnom i u novinama u kojima bijah. Životni put nam se često križao, ponajviše stoga što industrija koju sam pratio iz dana u dan sve je više gurala u prvi plan klinca koji je već kao tinejdžer znao što hoće. 9 godina u Citroënu, pa sad već 8 u BMW, a paleta ljepotana koje je ostavio iza sebe impozantna. Od Citroëna C4 Coupea, preko legendarnog C5 i futurističkog Citroën Hypnosa pa sve do BMW 2 Activ Tourera, prvog “bavarca s prednjim pogonom” preko luksuzne Sedmice, nedavno i Osmice pa do pred koji dan predstavljenog Nexta!.

On je danas na prijestolju, a nikad to ne bi bio da je zarana prihvatio poziv BMW-a. Kao mlad dizajner u takvoj bi kompaniji izgorio , a devet godina života i rada u Parizu omogućilo mu je top posao.Njegovi francuski šefovi od prvog su ga dana gurnuli u vatru. Jean-Pierre Ploué ga je 2001. preoteo Volkswagenu, Upravo zahvaljujući legendarnom francuskom dizajneru i čelniku PSA dizajna, Dobio je priliku razmahati krila i pokazao je svijetu sve što zna.

Fotografije: Sanjin Kaštelan