ŠIROM SVIJETA, sezona motosporta 1955. bila je doista užasna.
Dana 11. lipnja, svijet je bio potresen tragedijom u Le Mansu kada je Austin Healey Lancea Macklina skrenuo kako bi izbjegao automobil Mikea Hawthorna koji je usporavao. Kontakt s Mercedes-Benzom 300 SLR Pierrea Levegha poslao je srebrni stroj u nebo, usmrtivši Levegha i 84 gledatelja, te ozlijedivši više desetina. Ova tragedija potaknula je mnoge zemlje na zabranu motosporta, neke privremeno, a neke dugoročno, uključujući Švicarsku, koja je ostala nepokolebljiva u svojim sankcijama sve do 2022. godine.
Bliže kući, točno dva mjeseca prije tog kobnog dana u Francuskoj, Mount Panorama u Bathurstu doživio je najtežu nesreću u svojih tada 17 godina postojanja, s automobilom koji je ušao u prostor za gledatelje, usmrtivši dvoje i ranivši 17 drugih. Ovi incidenti osvijetlili su ozbiljnost sigurnosnih propusta u tom vremenu, a tragedija u Le Mansu donijela je ozbiljne posljedice za moto sport i njegovu reputaciju.
Crni uskrsni ponedjeljak
Utrke u Bathurstu za Uskrs su glavna tradicija koja datira još iz 1938. godine, kada je Mount Panorama prvi put otvorena. Promjene su se odvijale brzim tempom, a 1955. bila je ključna godina za stazu. Australian Racing Drivers Club (ARDC) preuzeo je organizaciju automobilskih utrka na ovom mjestu nakon raskida sa Australian Racing Car Clubom i lokalnim vlastima.
Gradsko vijeće Bathursta izgradilo je novi kontrolni toranj, a dalekovodi su postali trajni. Na Uskrs 1955., Reid Park je stvoren na sjevernoj padini Mount Panorama, povezujući se s podnožjem brda novim Barry Gurdon Driveom. ARDC je također kupio parcelu zemlje unutar prvog zavoja, protežući se do vrata Mountain Straighta, dok je na stazi korištena najsuvremenija oprema za mjerenje vremena.
Utrka je bila najavljena za 26 krugova, s očekivanom publikom od 35.000 do 40.000 gledatelja. Učestvovali su neki od najpoznatijih vozača tog doba; Maserati Rega Hunta bio je najbrži automobil, dok su se Stan Jones i Lex Davison natjecali u svojim Maybachu i HWM Jaguaru. No, sudbina je već bila zapečaćena.
U 16. krugu, Greig je nakon izraženog lošeg stanja napustio vožnju, a kontrolu preuzeo Tony Bourke. Nažalost, završilo je sudarom zbog navodno puknute gume. Bourke je imao sreće, uspio je izaći iz automobila, dok je njegov Alfa Alvis završio okrenut prema prometu. Mnogo je ljudi prisustvovalo nesreći, ignorirajući molbe organizatora za smirivanje. U tom kaosu, povrede su se događale i dalje.
Posljedice
Nesreća u Bathurstu 1955. bila je druga smrtonosna na toj stazi, a broj mrtvih i ozlijeđenih ponovo je otvorio pitanja sigurnosti u motosportu. Istrage su provedene, ali događaji su ostali u sjećanju mnogih bez jasnih odgovora. Kao odgovor na tragedije, u Bathurstu su poduzete hitne mjere, pa je na susretu u listopadu te godine gledateljima zabranjen pristup dijelu staze, a kasnije su potpuno uklonjeni iz tog područja.
Potezi su se nastavili; uoči Velike utrke 1982. bilo je pokušaja da se omogući gledanje s Conrod Straighta putem JPS mosta, ali konačna sigurnost gledatelja na toj točki došla je mnogo kasnije. Fotografije iz 1955. prikazuju nimalo sigurnosnih mjera, što u današnje vrijeme izgleda kao alarmantan propust.
Greig je na kraju prodao svoj Alfa Alvis, a Bourke je preminuo 1965. nakon drugog incidenta. Tragedija u Bathurstu izazvala je reakciju vlasti, dovodeći do zakonskih promjena koje su značajno utjecale na način organizacije utrka. Zakon o utrkama na spidveju iz 1957. nametnuo je strože sigurnosne propise, što je utjecalo na mnoge utrke te generacije i značajno promijenilo način na koji se motosport organizira.
Svi ovi događaji iz 1955. ostavili su trajan trag na kulturi motosporta, naglašavajući opasnosti i izazove s kojima se suočavaju vozači, timovi i organizatori. Nažalost, iako su iz tragedija proizvedene promjene, sigurnost ostaje stalna tema rasprave unutar zajednice motosporta.
