Ludilo srednjeg prsta Liama Lawsona na prošlogodišnjoj Meksičkoj Grand Prixu može se tumačiti kao trenutak gluposti, ali istovremeno izaziva i podsmijeh te ironiju. Odluka novozelanđanina da gestikulira prema Sergio Pérezu, vozaču koji će ga zamijeniti u Red Bull-u na kraju sezone, naglašava natjecateljsku prirodu Formule 1. Iako bi se ta gesta mogla smatrati impulsivnom, ona zapravo odražava brutalnu stvarnost vozača drugog sjedišta Red Bull-a—položaj ispunjen pritiskom, neizvjesnošću i razočaranjima.
Lawsonov sumorni početak 2025.
Iako je ironija neizbježna, Lawson se sada nalazi u istoj situaciji koju je Pérez preživljavao većinu prošle sezone. 23-godišnji vozač nosi visoka očekivanja s obzirom na svoje limitirano iskustvo u Formuli 1. Lawson je zamijenio Danijela Ricciarda u sestrinskom timu Red Bull-a, Vcarb, gdje je u šest utrka osvojio četiri boda, zajedno s zapaženim završetkom na P9 u svojoj prvoj utrci kao puni vozač F1.
Njegovo kratkotrajno iskustvo u Vcarb-u uvjerilo je Christiana Hornera, šefa Red Bull-a, da ga promovira u glavni tim. Ipak, odluka da se Lawson unese u Red Bull doimlja se ishitrenom, s obzirom na njegovu neiskustvo. Ove sezone, samo nakon dvije utrke, Lawson se suočava s pritiskom jer nije uspio napredovati iz Q1 u tri kvalifikacijske sesije, uključujući Sprint kvalifikacije.
Lawson se povukao iz Australske velike nagrade i završio je izvan bodova u sprintu i utrci u Kini. Njegova zabrinjavajuća forma, koja je dovela do izvještaja da bi mogao biti zamijenjen za manje od dva tjedna, dodatno naglašava njegovu tešku situaciju. Prema Sky Sportsu, “Red Bull ozbiljno razmišlja o zamjeni Lawsona za Yuki Tsunodu iz Racing Bull-a za japansku Grand Prix.”
Nemilosrdna filozofija Red Bull-a
Red Bull djeluje drugačije od ostalih vrhunskih timova. Dok Ferrari, Mercedes i McLaren striktno njeguju svoje vozače i nude stabilnost, Red Bull usvaja filozofiju “sudopera ili plivača”. Helmut Marko i Horner pokazali su malo strpljenja prema slabijim izvedbama, brzo odbacujući vozače koji ne ispunjavaju visoke standarde.
Ova filozofija, iako učinkovita za razvoj mladih talenata, doprinosi visokoj stopi rotacije drugog sjedišta. Nedostatak stabilnosti otežava čak i najperspektivnijim vozačima da se istaknu, ostavljajući ih pod pritiskom neizvjesnosti i dugotrajnog stresa. Iako se čini da Red Bullova strategija potiče trenutne uspjehe, postavlja se pitanje održivosti takvog pristupa.
Visoka fluktuacija šteti koheziji tima i razvoju dosljednog trkačkog identiteta—kvalitete koje su timovi poput Ferrarija i Mercedesa brižno njegovali desetljećima. Ova dokaziva stabilnost može vozače pouzdano učiniti sigurnijima da uče iz svojih grešaka i vremenom usavrše svoje vještine. S druge strane, nemilosrdan mentalitet Red Bull-a može dovesti do situacije u kojoj vozači nikada ne dobivaju priliku da se stvarno etabliraju, propuštajući tako dragocjene prilike za sebe i za momčad.
Strah od gubitka pozicije na prvom znaku borbe može odvratiti talentirane vozače koji bi mogli preferirati potporu i mentorstvo koje nude njihovi rivali. Iako je nesporna vještina u otkrivanju zvijezda poput Maxa Verstappena, postavlja se pitanje: po kojoj cijeni?
Drugo sjedalo Hoodoo
Lawson postaje najnovija žrtva problema drugog sjedišta Red Bull-a, suočavajući se s izazovima sličnim onima koje su prošli Pierre Gasly, Alex Albon i Pérez, svi nesposobni ukrotiti automobil pod pritiskom Maxa Verstappena. Gasly i Albon imali su teške periode slične Lawsonu, često se suočavajući s problemima koji su otežavali osiguranje bodova i završavanje u konkurentnim pozicijama.
Nakon što su se suočili s izazovima u Red Bull-u, obojica su uspjeli izmijeniti svoje karijere i osigurali dosljedne uspjehe izvan tima. Gasly je postigao značajne rezultate u sestrinskoj momčadi Red Bull-a i kasnije prešao u Alpine, dok je Albon proveo vrijeme u DTM-u prije nego što se vratio u sport s Williamsom, gdje je pokazao svoj istinski potencijal.
Pérezov prelazak u Red Bull predstavljao je snažnu izjavu, no stvarnost se ispostavila drugačijom. Na papiru, njegovo partnerstvo s Verstappenom izgledalo je snažno, no njegovalje teško mogao postići iste visoke standarde koje je imao s Racing Pointom. Na kraju, njegova sezona 2024. završila je razočaravajuće, iako je potpisao novi ugovor samo nekoliko mjeseci unaprijed.
Je li Verstappen Red Bull glavno pitanje?
Max Verstappen je nesumnjivo jedan od najboljih vozača u povijesti Formule 1, no njegova dominacija može predstavljati veći izazov nego rješenje za Red Bull, u potrazi za pouzdanim drugim vozačem. Otkako je 2016. postao vodeći vozač, izgradio je dinastiju u timu koja se temelji na njegovoj iznimnoj brzini, agresivnom trkačkom stilu i nepokolebljivom samopouzdanju.
Razvoj automobila Red Bull-a, predvođen Adrianom Newyjem, prilagođen je Verstappenovim vozačkim sklonostima, što drugim vozačima čini gotovo nemogućim da pariraju njegovom tempu. Njegova dominacija stvara psihološki pritisak na suigrače, stalno ih nadmašujući u mnogim aspektima, od trkačkog zanata do sirove brzine.
Verstappenova agresivnost i sposobnost da izvuče maksimum iz automobila u svakom stanju stvaraju dojam neizbježnosti njegovog uspjeha, pritiskajući drugog vozača Red Bull-a u gotovo nemogućnost. Oni moraju juriti njegovu sjenu, znajući da je automobil dizajniran oko Verstappenovih sposobnosti.
Ova situacija uzrokuje problem: drugi vozač tima često se bori s automobilom prilagođenim prvaku, dok je očekivano da donese rezultati. U tom okruženju, Lawsonu bi trebalo osigurati vrijeme za razvoj vještina i stjecanje povjerenja s automobilom.
Mora dobiti priliku da se uskladi s automobilom, umjesto da bude odmah odbačen. Kako se timovi poput McLarena, Mercedesa i Ferrarija poboljšavaju ove sezone, Red Bull bi se mogao brzo suočiti s izazovima, a stalna promjena vozača ne mora uvijek donijeti željene rezultate.
