Na posljednjem reliju sezone održanom u Međimurju, pobijedio je Matteo Bernini. S nepunih 17 godina za upravljačem Hyundaija i20 R5, Matteo Bernini je bio najbrži na 10 od ukupno 11 brzinskih ispita i četvrtom pobjedom u šest natjecanja za Prvenstvo Hrvatske potvrdio je titulu prvaka Hrvatske za 2025. u ukupnom poretku. Mladi Talijan, koji između brzinskih ispita mjesto za upravljačem prepušta svom suvozaču Lorenzu Mattucciju, postao je najmlađi vozač koji se okitio naslovom prvaka u povijesti hrvatskog automobilizma.
Matteo Bernini – put do naslova: od juniora do ukupnog pobjednika
Za poklonike relija u Hrvatskoj to i nije bilo veliko iznenađenje. Dječak koji je 2023. nastupio na Santa Domenici, postao je zahvaljujući posebnoj dozvoli HAKS-a, redoviti sudionik reli utrka u Hrvatskoj. U sezoni 2024. bio je drugi u juniorskoj konkurenciji i šesti u ukupnom poretku, a stečeno iskustvo i prirodni talent, uz puno rada i odvoženih kilometara, pretočio je u titulu. Iznimna zrelost i preciznost u vožnji, kao i rijetko viđena smirenost u reakcijama za vozača koji još nema ni vozačku dozvolu, samo su neke od vrlina zbog kojih mnogi Mattea smatraju jednim od najperspektivnijih mladih rally vozača u regiji, s realnim potencijalom za nastup u europskim i svjetskim prvenstvima.
Prvi koraci za upravljačem
Kojim smjerom će krenuti budućnost aktualnog prvaka Hrvatske i koje su njegove sljedeće stepenice pokušali smo otkriti u razgovoru s Matteom kojeg smo ulovili nakon jutarnjih srednjoškolskih obaveza u rodnom Tortoneu. Za početak, vratili smo ga na prve koraka za upravljačem.
– Strast prema automobilima naslijedio sam od oca Michelea, vlasnika relijaške momčadi koja je nastupila i na puno utrka u Hrvatskoj, prije svega s Nikom Pulićem. No, rekao bih da nisam počeo jako rano. Za razliku od većine mojih kolega, nisam u djetinjstvu vozio karting i prvi sam put sjeo za upravljač s 12 godina. Počeo sam vozeći Legends Cars na krugu, a potom se prebacio na makadam u CarCross. Bila je to dobra škola ,u kojoj se prije svega stječe kontrola automobila. Nastupio sam na dva europska i dva talijanska prvenstva, a prvu službenu utrku vozio sam 2020. u Rumunjskoj. Bio je to paralelni slalom.
Hrvatska kao relijaški dom
Reli Santa Domenica 2023. bila je tvoja prva utrka u Hrvatskoj. Od tada je Hrvatska postala tvoj relijaški dom.
– Bilo je zabavno na Santa Domenici na kojoj sam vozio Abarth 124, ali moram priznati da bolje pamtim reli Karojba u Istri na kojem sam upisao svoju prvu pobjedu u generalnom poretku. Tada sam već sjeo u Hyundai i20 R5. Nažalost, u Italiji sa 16 godina nije moguće nastupati u utrkama. Svojevremeno je Kalle Rovanpera, dok je bio maloljetan, dolazio u Italiju voziti relije i stjecati iskustvo na asfaltu. U međuvremenu, pravila su se promijenila, ali srećom Hrvatski auto i karting savez ima razumijevanja za mlade i time se Prvenstvo Hrvatske nametnulo kao prvi izbor. Dodam li tome zanimljive relije, solidnu konkurenciju i blizinu Italije, sve se posložilo.
Najzahtjevnije utrke sezone
U prvoj sezoni bio si drugi u juniorskom prvenstvu Hrvatske, a ove godine uzeo generalni poredak. Koja je utrka bila najzahtjevnija u godini iza nas?
– Uspio sam napraviti korak više i to je samo potvrda da je odluka o natjecanju u Hrvatskoj bila dobra. Sezona je bila izuzetna. Prije svega, stekao sam odlična nova iskustva i uspio pobijediti na nekoliko zahtjevnih utrka. Među njima, najteži mi je bio Quattro River Rally. Bio sam najbrži na jednom brzincu, na dva ušao među prva tri, ali ukupni rezultat je bio dobar. Uzeo sam četvrto mjesto u generalki. Trebalo je uložiti puno truda, fizičkog i psihičkog, ali na kraju se isplatilo. Pamtim i Kumrovec na kojem nisam stigao do cilja. Kada smo ušli u ritam i počeli smanjivati zaostatak, izletio sam na pretposljednjem brzincu. Srećom, nije bili ništa opasno, nastradao je samo automobil, ali i to je dio sporta i još jedno iskustvo.
Hrvatsko i rumunjsko prvenstvo – razlike i iskustva
Ove godine vozio se i rumunjsko prvenstvo. Kakva su iskustva i možeš li ga usporediti s hrvatskim?
– U Rumunjskoj nisam vozio sve utrke upisane u nacionalni kalendar. Nastupio sam na četiri od osam i na koncu završio na 8. mjestu u ukupnom poretku. U Rumunjskoj je brojnija konkurencija. Imaju više automobila na startu, a ceste na kojima se voze brzinci generalno su jako brze. U Hrvatskoj su brzinci zanimljiviji, tehnički zahtjevniji. Kada tome dodamo i stalne izmjene asfalta, onih famoznih 100 nijansi sive, sve postaje još neizvjesnije, što je za mene dobro za stjecanje iskustva. U Hrvatskoj nema makadama, ali to mi ne smeta jer trenutno sam posvećen asfaltu.
Suvozač i tim kao važan faktor
Koncem 2024. Lorenzo Mattucci zamijenio je iskusnog Paola Zaninija u suvozačkom sjedalu. Koliko je trajalo privikavanje?
– Vrlo brzo smo postali jako dobri prijatelji, što je sigurno pomoglo. On je desetak godina stariji i ima vozačku, što je važno kada su u pitanju vožnje između brzinaca, ali važnije je da smo ostvarili dobar kontakt od početka. Obojica smo vrlo ozbiljni kada počnu pripreme i sama utrka, ali nakon što odradimo zadatke, znamo se i opustiti. Osobno, nemam problem s privikavanjem na suvozača. Na posljednjem reliju u Italiji, koji se vozio na privatnom posjedu zbog čega sam mogao nastupiti, suvozač mi je bio nekadašnji dvostruki prvak Italije Piero Longhi, koji je ujedno instruktor talijanskog auto saveza. Njegova pomoć u automobilu ili pored njega vrlo mi je važna. Naime, od 2024. član sam ACI Team Italia, momčadi koju je u raznim disciplinama oformila talijanska automobilistička federacija. Longhi je tu da me usmjeri, ali odabir natjecanja i prvenstva, slaganje godišnjeg program je na nama. Uz podršku ACI-a u reli je ušao i moj suvozač Mattucci.
Matteo Bernini – planovi za novu sezonu
Priprema za novu sezonu vjerujem da su počele. Kakvi su planovi?
– Obrana naslova Prvaka Hrvatske je primarni cilj. Volio bih osvojiti i međunarodno prvenstvo Hrvatske, ali za mene je glavno stjecanje novog iskustva. Lani sam sve utrke vozio s Hyundaijem, ali ove godine još nismo odlučili s kojim autom nastavljam. U igri je nekoliko auta i još nismo donijeli konačnu odluku.
Pogled prema WRC-u i budućnosti
U Hrvatskoj se u travnju vozi WRC. Hoćemo li te vidjeti na startu?
– Volio bih voziti WRC u Hrvatskoj. Mislim da bi mi dosadašnje iskustvo s hrvatskim asfaltom bilo od pomoći, ali ove godine mislim da to neće biti moguće zbog mojih godina. Tek ću u prosincu napuniti 18 i dobiti vozačku bez koje nema nastupa u WRC-u. No, vjerujem da ću iduće godine biti na startu WRC utrke u Hrvatskoj. Moj osobni cilj je jednom postati vozač svjetskog prvenstva, no, još je dug put do toga cilja. Trebat će prije toga okušati se i u drugi prvenstvima, kao što je talijansko, potom i europsko. U svakom slučaju, zadovoljan sam dosadašnjim razvojem. Ove godine nastavljamo po već prokušanom receptu, a vidjet ćemo što nosi budućnost i što će se događati s novim pravilima u WRC-u, koja bi prema najavama trebala ići na ruku mlađim vozačima koji dolaze iz nižih klasa. Italija već godinama nema vozača u svjetskom prvenstvu i nadam se da ću upravo ja biti taj koji će to promijeniti. Do tada ostajem u Hrvatskoj.
Tekst: Marijan Projić
Fotografije: Matteo Bernini (privatna arhiva)
