Bio je to, ako smo iskreni, jedan od najmanje iznenađujućih odgovora u povijesti Svjetskog rally prvenstva. Jari-Matti Latvala, poznati finski vozač i trenutni ravnatelj tima Toyote, otvorio je dušu o svojem iskustvu propuštanja jednog od najuzbudljivijih rallyja u kalendaru — Safari Rally Keni. Njegova priznanja otkrivaju osobnu dimenziju sporta koja često ostaje skrivena od očiju gledatelja.
Latvala je propustio treći krug WRC serije zbog vlastitih obveza. Oporavljao se od pobjede na prvom krugu Europskog povijesnog rally prvenstva u Španjolskoj, no taj je uspjeh imao svoj trošak. “Napravio sam dva skupa zaredom”, istaknuo je Latvala za Dirtfish, “a Kenija bi bila treća. Mislim da bi to bilo malo previše.” Ova izjava savršeno oslikava stresnu prirodu života na najvišim razinama rallyja, gdje pritisak i fizičke zahtjeve često nadilaze želju za natjecanjem.
Iskreno je priznao svoje osjećaje tijekom natjecanja na kojem nije sudjelovao. “To je bio čudan vikend”, rekao je. “Svi su bili tamo, a ja nisam bio tamo.” Latvala je zaista osjetio tjeskobu zbog toga što nije mogao biti uz svoj tim koji se natjecao na izazovnim stazama Kenije. Ponekad, osjećaj propuštenog vremena i prostora može biti teži nego što izgleda, što je dodatno pojačano njegovom ljubavlju prema rallyju.
Jari-Matti se prisjetio kako je to bio prvi put već dugi niz godina da je gledao WRC krug od 2020. iz udobnosti svog doma. “Propustio sam miting dok sam se utrkivao (u Fuji 24 sata), ali to je bilo drugačije.” Ova izjava ukazuje na duboku vezu koju vozači imaju s natjecanjem — to više od posla, to je način života. Njegova sposobnost da se emocionalno poveže s natjecateljima, čak i kada nije na stazi, pokazuje koliko su strast i predanost u ovom sportu snažno prožeti.
Latvala se suočio s izazovima kotrljanja na domaćem kauču, umjesto da bude među svojim kolegama na stazi. Unatoč tome što je fizički odsutan, njegova prisutnost bila je snažno osjetljiva. “Bio sam teže nego što sam mislio da ću biti”, priznao je, pokazujući ranjivost koja često nedostaje u svijetu vrhunskih sportaša, gdje se od njih očekuje da budu neustrašivi i fokusirani. Njegovo iskustvo ilustrira ljudsku stranu sporta; čak i vođe timova imaju svoje nesigurnosti i osjećaje.