Nakon 10 natjecanja u 10 zemalja diljem Europe s preko 100 000 odvoženih metara staze, European Hill Climb Championship je svoju veličanstvenu završnicu imao ovog vikenda u Buzetu.
Hrvatski vozač Matija Jurišić Buzet je dočekao s tri malena, ali iznimno značajna boda prednosti pred Retom Meiselom, švicarcem koji mu je bio izravni rival za titulu Prvaka Europe.
Na domaćoj stazi koju bi vjerojatno mogao odvoziti zatvorenih očiju Matija Jurišić je u spektakularnoj atmosferi uvjerljivom pobjedom uzeo puni plijen bodova u Grupi 4 i u zadnjem natjecanju sezone osvojio najviši europski brdski vrh, titulu prvaka Europe.
Dramatičan vikend s najljepšim završetkom
A, nije bilo jednostavno. Buzetski dani godinama imaju preko 200 vozača grupiranih u nekoliko različitih prvenstava i svi oni moraju preći jednu startnu i jednu ciljnu liniju. Uglazbiti svih da u skladnoj melodiji dođu do cilja nije lagan posao.
Subotnji dan treninga osvanuo je u magli iza koje se sramežljivo probijalo sunce. Prvi vozači vozili su u jesenskoj atmosferi dok se magla nije razišla, a onda je na stazu stiglo maleno proljeće i uz pokoji prekid, vozilo se lijepo. A onda, kako to često zna biti u Buzetu, jedan je oblak odlučio pokvariti zabavu. U trenutku povratka kolone iz cilja po završetku prvog treninga nebo se spustilo na zemlju. Dva sata neumoljive kiše prvo su odgodile drugi trening, a kada je postalo jasno da kiša tako lako stati neće, trening je startao u kišnim uvjetima. Nije to bio dobar pripremni put za nedjeljni dan službenih vožnji za koje je prognoza bila sunčano i bez oblačka.
Nedjeljno jutro osvanulo je kao repriza dana prije. Magla od koje ne vidiš zavoj pred sobom i dobrano hladan asfalt uzele su svoj danak. Iako je kasnije izašlo sunce, prva je grupa vozača imala čak 16 prekida uzrokovanih što izlijetanjima što kvarovima pa do 13:00h sati do kada je bilo očekivano da će prva vožnja završiti, istu nije startala ni polovica vozača. Uzelo je to “zuba” na svima koji su čekali start i nervoza se uvukla među vozače. Nikome nije bilo jednostavno satima čekati start i svojih pet minuta na stazi no kada je napokon došlo vrijeme da glavni akter naše bajke starta, sve je na točno 2:38,640 minuta bilo zaboravljeno i gotovo se moglo osjetiti kako je svijet u Buzetu na tren stao.
Izvrsna prva Matijina vožnja ostavila je konkurente u Grupi 4 gotovo punih pet sekundi iza i to je značilo da možemo odahnuti i mirnije dočekati start druge bodovne vožnje.
U konačnom zbroju prva bodovna vožnja je trajala nešto preko sedam sati s nešto više od tri sata prekida što dovoljno govori o izazovnosti natjecanja.
No, nevjerojatno smiren i gotovo ležeran dok svi oko njega grizu zanoktice, Matija Jurišić je i drugu vožnju u predstart došao savršeno spreman. Znati da svoju sudbinu na završnih 5001 metar staze odlučuješ sam, a biti tako smiren odlika je najvećih.
Muk na startu i čekanje njegova izlaska kroz cilj bile su tek dvije i pol minute no subjektivno, to je vrijeme trajalo možda i duže od cijele prve vožnje.
A onda trenutak za povijest, trenutak u koji su uložena dva desetljeća rada i koji smo tu na startu ne dišući čekali: Jurišić prolazi kroz cilj i to gotovo dvije sekunde brže no u prvoj vožnji, potvrđuje pobjedu u Grupi i osvaja najveću titulu koja se na brdu može osvojiti. Uzvici sreće i slavlja prolomili su se prepunim prostorom oko starta: Imamo prvaka!
Ma što prvaka, imamo čudo od čovjeka!
Prizori koje su stvorili nevjerojatni navijači u Buzetu najljepša su slika sreće i ponosa koju je Matija donio i zaslužio!
Navikli smo da su oni koje nazivamo legendama autosporta mahom vozači nešto starije životne dobi koji su u bogatim dugogodišnjim karijerama ostvarili mnoge dobre rezultate.
Matija Jurišić po svemu osim po godinama već sada spada u tu kategoriju i to u njen vrh. Ima 24 godine i dvostruki je Europski prvak. Usput rečeno, dva puta je najmlađi prvak Europe, tri godine za redom je na postolju generalnog poretka prvenstva Europe (dva prva i jedno treće mjesto), a tek je počeo.
I, iako to sada je priča vrijedna bajke, rad koji stoji iza nje, dva desetljeća odgoja prvaka i suludo veliki financijski iznosi koje ovaj sport traži za ovakav uspjeh nisu bili lagani. Matija je krenuo stopama svog oca, također istaknutog automobilista koji je u trenucima kada je Matija startao s utrkama, još imao mnogo za pokazati i odvoziti. No, Matijin je otac Matiju stavio ispred svojih želja i prativši ga u stopu, brinući se za logistiku, financije i sve ono što ne vidimo, a nužno je za velike stvari, omogućio ovaj uspjeh.
Zato danas nije dovoljno reći bravo.
Treba biti iskren i reći hvala Jurišićima!
Hvala vam što nikada niste odustali, što ste vjerovali i često sami nalazili načine da danas svi mi u autosportu i cijela Hrvatska može reći:
Imamo prvaka!!!
Tekst: Vesela Vrkić
Foto: Matija Mikulec
