Veća zabava, manja konkurentnost?
Proširenje Svjetskog prvenstva 2026. na 48 momčadi donijelo je uzbudljive promjene u svijetu nogometa. Ovogodišnji turnir bilježi pad golova po utakmici, koji iznosi 2,95 – najviše otkako su turniri počeli 1970. godine. No, postavlja se pitanje: je li ova dodatna zabava dovela do smanjenja konkurentnosti?
Na prvi pogled, cinična ocjena sugerira da je povećanje golova rezultat slabijeg kvaliteta igre. Prema FIFA-inoj ljestvici, suprotno očekivanjima, ovaj turnir ima najnižu prosječnu kvalitetu, s prosječnom ekipom na 32,4 – prvi put da su brojevi premašili 30. Ova brojka se može smatrati alarmantnom, s obzirom na povijesne standarde natjecanja.
Osim toga, prosječna pobjednička razlika iznosi 2,3 gola, što je više nego u grupama prethodnih šest turnira. Zanimljiv je podatak da je čak 25 posto dosadašnjih utakmica završilo s razlikom od tri ili više golova, što se čini kao znak jedne strane dominacije na terenu.
No, ove statistike prikrivaju fascinantne priče o autsajderima, koji su donijeli živopisnost ovom prvenstvu. Ističe se Cape Verde, koji je postao junak skupine nakon izvanrednog nastupa protiv bivših svjetskih prvaka. Ova najmanja kopnena nacija koja je ikada sudjelovala na Svjetskom prvenstvu započela je svoj put snažnim otporom protiv Španjolske, držeći ih na 0-0, dok je njihov 40-godišnji vratar Vozinha odigrao izvanredno.
Ubrzo nakon toga, pokazuju svoju snagu i protiv Urugvaja, završivši s 2-2. Njihovi rezultati nalaze se na vrhu povijesnih iznenađenja u Svjetskom kupu, zajedno sa još nekoliko značajnih remija ovog turnira, uključujući Ganu protiv Engleske i Curacao protiv Ekvadora, dok je pobjeda Južne Afrike 2-1 protiv Francuske 2010. godine također ostavila snažan dojam.
Curacao dodatno ilustrira zašto prosjeci ne govore cijelu priču; samo nekoliko dana nakon remija s Ekvadorom, još uvijek su gađali visoko nakon povijesnog poraza Njemačke od 7-1. Postavlja se pitanje je li kvaliteta nogometa na Svjetskom prvenstvu zaista opala, ili su autsajderi samo dobili priliku za više iznenađenja.
Grafik donosi uvid u učestalost utakmica Svjetskog prvenstva prema razlici u poretku između dviju ekipa, gdje se može primijetiti povećanje velikih razlika. Između 1994. i 2022. godine bilo je samo šest utakmica s razlikom većom od 50 mjesta, dok je na ovom turniru do kraja grupne faze zabilježeno osam takvih susreta.
Osim toga, analize pokazuju da su autsajderi, unatoč velikim razlikama, bili iznimno konkurentni. Momčadi koje su rangirane 60 i više mjesta ispod svojih suparnika ostvaruju pobjede ili remije u 50 posto takvih susreta. U većem kontekstu, povijest nas podučava da su talenti s nižim rangiranjem uvijek bili sposobni proizvesti iznenađenja na Svjetskim prvenstvima.
Na ovom Svjetskom prvenstvu, iznenađenja su se većinom događala u obliku remija, dok su nižerangirane države frustrirale etablirane favourite kao što su Engleska i Španjolska. Na kraju, samo su Gana i Južna Afrika pobijedile suparnike koji su bile rangirane 30 ili više mjesta iznad njih. Kontrastirajte to s raznim uspjesima iz 2002. godine, gdje je Senegal šokirao Francusku i Južna Koreja pobijedila Portugal.
Iako se čini da će rezultati ovog prvenstva možda ostaviti manje utjecaja na nokaut faze, pacijenti iznenađenja pokazali su se otpornima i sposobnima za borbu. U svakom slučaju, povijest uči da su sudionici Svjetskog kupa uvijek bili sposobni savladati obeshrabrujuće okolnosti, a klasa 2026. godine nije izuzetak.
