Obitelj Alessandra Zanardija objavila je 2. svibnja njegovu iznenadnu smrt. “Alex je preminuo mirno, okružen ljubavlju svojih najmilijih,” stoji u njihovom priopćenju, dok su talijanski mediji prenijeli da je uzrok smrti bio akutni srčani udar. Sprovod će se održati u bazilici Santa Giustina šestog svibnja.
Zanardi je poznat kao sportaš koji je svojim optimizmom prevladao teške životne izazove, uključujući tešku nesreću na moto utrkama 2001. godine koja je rezultirala amputacijom njegovih nogu.
Dvije nesreće, četiri zlata i život pun povratka
Dana 15. rujna 2001., na stazi Lausitzring u Njemačkoj, dogodila se nesreća koja je zauvijek promijenila Zanardijev život. Tijekom utrke u Champ Caru, dok se borio za vodeću poziciju, izgubio je kontrolu i sudario se s drugim vozačem Alexom Taglijanijem. Sudar se dogodio pri brzini od oko 320 km/h, ostavljajući Zanardija u kritičnom stanju.
Kada su medicinske ekipe stigle, njegovo stanje je bilo alarmantno; izgubio je veliku količinu krvi, a noge su bile teško ozlijeđene. Hitna pomoć ga je prebacila u bolnicu u Berlinu gdje je pretrpio 16 operacija i sedam srčanih zastoja.
“Kada sam se probudio bez nogu, gledao sam polovicu koja je ostala, a ne polovicu koju sam izgubio,” prisjetio se kasnije.
Nakon rehabilitacije, Zanardi se vratio motosportu i kasnije se posvetio ručnom biciklizmu. Sudjelovao je na Paraolimpijskim igrama 2012. i 2016. godine, osvojivši ukupno šest medalja, uključujući i tri zlatne, kao i osam svjetskih naslova u paralelnim disciplinama.
Druga nesreća prekinula je njegovu prisutnost u javnosti
Dana 19. lipnja 2020., sudjelovao je u humanitarnoj utrci “Obiettivo Tricolore” kada je izgubio kontrolu nad svojim ručnim biciklom te se sudario s kamionom. Nakon nesreće, podvrgnut je velikim operacijama u neurokirurgiji i dugi je period proveo u rehabilitaciji. Iako je došao k svijesti u siječnju 2021., njegov povratak u javno življenje bio je onemogućen zbog zdravstvenih komplikacija.
Njegov odlazak iz CART-a otvorio je vrata Montoyi
Alessandro Zanardi rođen je u Bologni 23. listopada 1966. godine. Svoju karijeru započeo je u motosportu 1990-ih, natječući se u Formuli 1 s timovima poput Jordan, Minardi i Lotus. Tijekom 1997. i 1998. godine bio je CART prvak, što je bio jedan od najvećih uspjeha njegove karijere.
Nakon povratka u Formulu 1 s Williamsom 1999. godine, njegov odlazak otvorio je vrata kolumbijskom vozaču Juanu Pablu Montoyi, koji je iste godine postao prvak CART-a. Zanardi se natjecao na 44 Grand Prixa Formule 1 i kasnije u FIA svjetskom prvenstvu touring automobila s BMW-om 320.
Italija oplakuje nacionalni simbol
Premijerka Giorgia Meloni izjavila je: “Italija gubi velikog prvaka i izvanrednog čovjeka, sposobnog svaki životni izazov pretvoriti u lekciju hrabrosti, snage i dostojanstva.” Zanardi je svojim sportski postignućima i ljudskošću inspirirao mnoge, donoseći nadu i ponos. Njegova udruga Obiettivo 3, posvećena sportašima s invaliditetom, postala je jedna od njegovih trajnih ostavština, koja će nastaviti živjeti kao svjedočanstvo njegove borbe i uspjeha.
Njegova supruga Daniela i sin Niccolo izrazili su zahvalnost za bliskost i podršku koju su primili u ovim teškim trenucima, naglasivši koliko je Zanardi svojim životom prenio snažnu poruku nade i izdržljivosti.
