Razvoj suvremenih auto lakova – AutopressHR
Kako se kroz povijest razvijala automobilska industrija, tako su se razvijali i lakovi, boje koji se apliciraju na karoseriju. Od automobila koji su uglavnom bili crni, preko veoma živih boja pedesetih pa do današnjih metalik nijansi, napredak auto lakova doista je velik.
Prve boje za automobile nanosile su se ručno, četkama i sličnim priborom. Sušenje je na sobnoj temperaturi trajalo danima pa čak i tjednima. Kada je započela masovnija proizvodnja automobila, boje i lakovi naneseni na njih sušili su se u velikim pećnicama, kako bi se ubrzao proces. Danas se auto lakovi nanose velikim robotima koji nalikuju na divovske ljudske ruke. One raspršuju lak u jednakom sloju, a sušenje nakon toga traje svega nekoliko sati.
Proces bojanja automobila obično ide u nekoliko koraka. Prvo se cijeli limeni dio presvlači posebnim fosfatnim premazom kako bi se smanjio učinak korozije. To se radi tako da se limeni dijelovi urone u mješavinu nazvanu ELPO/E-Coat, a nakon toga se pušta struja. Limarija se ponaša kao katoda, a mješavina kao anoda te se u tom procesu lijepi za limariju. Ovaj E-Coat još se naziva i CED boja.
Nakon toga ide zaštitna boja. Ona ima nekoliko funkcija. Ovisno o tome kako je nanesena, tako će izgledati i finalni proizvod pa je bitno da bude što ravnija i glađa. Osim toga, zaštitna boja štiti od korozije, razlika u temperaturi, UV zraka, itd.
Poslije ovoga ide bazna boja. Ona u sebi sadrži efekte osnovne, finalne boje, odnosno laka. Ona može biti čista, metalik i pigmentna. Čista boja nema nikakvih efekata te je najlakša za nanošenje. Koristi se veoma široko, najviše na teretnim vozilima, zrakoplovima i motociklima. Metalik boja ima u sebi aluminij kako bi stvorila dojam reflekcije, svjetlucanja. Teže ju je nanositi jer postoji opasnost od toga da se nakuplja na mjestima i stvara tamne mrlje. Pigmentna boja ima posebne pigmente koji se još nazivaju i biserima. Pigment se dodaje na kraju kako bi se dobio dojam dubine boje.
Na kraju se cijela karoserija premazuje finalnom bojom. Ona ima izraziti sjaj te je zadnja faza preko koje se događa interakcija s okolinom. Iz tog razloga to mora biti kemijski stabilna boja kako bi se oduprla ogrebotinama i UV svjetlu.
Ono što je svakako važno napomenuti jesu suvremene vodene boje. One se zapravo koriste već nekih desetak godina i konstantno se usavršavaju. Nastale su i razvijaju se zbog sve veće potrebe za zaštitom okoliša. Vodene boje u sebi imaju manje štetnih kemikalija i plinova, a ujedno su čišće i jasnije u smislu same boje. Osim toga, u razvoj vodenih boja trenutno se ulažu velika sredstva i slobodno ih možemo nazvati budućnošću u auto industriji.
Za kraj, možda se pitate zašto su u prošlosti automobili bili lakirani u veselim, živim bojama, a danas su najčešće bijeli, crni ili sivi. I ovo je također vezano uz samu tehniku lakiranja i boje. Naime, u prošlosti su se najčešće koristile visoko solventne boje i tehnika emajliranja. Na kraju se pokazalo da je sve ovo jako slabo u kontaktu s UV zrakama i ostalim vremenskim uvjetima. Danas se na bojama automobila rade razna testiranja koja moraju proći prije izlaska na tržište. Retro boje uglavnom ne bi prošle takve rigorozne testove.
Izvor: Silux.hr
