Cjevaste gume
Cjevaste gume, često nazivane tubularima, imaju dugu povijest u svijetu biciklizma, osobito u profesionalnim utrkama. S vremenom su se njihova upotreba i važnost počeli mijenjati s rastućom popularnošću guma bez zračnica, koje su postale sve prisutnije u pelotonu i među svakodnevnim vozačima.
U osnovi, cjevaste gume se oslanjaju na unutarnju zračnicu koja je zašivena oko nje, stvarajući tako cjevasti oblik. Ovaj specifični dizajn omogućava da se guma zalijepi na naplatak, čime se doseže veća stabilnost tijekom vožnje. Cjevasti naplatci nemaju kuke koje obično drže gume, kao što je to slučaj kod klinčera, već se oslanjaju samo na pritisak zračnice i ljepilo koje ih drži na mjestu.
Unatoč pojavi modernijih alternativa, mnogi biciklisti i dalje smatraju cjevaste gume superiornima zbog njihovog jedinstvenog ‘osjećaja’ tijekom vožnje. To se često dovodi u vezu s činjenicom da su najbrže gume tijekom godina bile dostupne uglavnom u cjevastom obliku.
Jedna od velikih prednosti cjevastih sustava je manja težina koju mogu imati u odnosu na klinčere ili gume bez zračnica. Lakši naplatci često privlače bicikliste koji se natječu ili se natječu na brdima, gdje svaki gram može biti bitan.

Osim laganosti, cjevaste gume imaju značajnu prednost koja se često zanemaruje: mogu se koristiti čak i kada su probušene. Za razliku od klinčera koji se često odvoje od obruča, cjevaste gume ostaju čvrsto pričvršćene, što vozaču omogućava da nastavi voziti dok ne dođe do mogućnosti promjene gume.
Nadalje, cjevaste gume pokazuju veću otpornost na ‘priklještenja’, situacijama kada se unutarnja zračnica zaglavi između naplatka i gume. Ova situacija obično nastaje uslijed udarca u neravnu podlogu. Iako se to može prenositi na dizajn, često je rezultat visokog tlaka s kojim se voze tubulari.
No, cjevaste gume imaju i svoje nedostatke, osobito za prosječnog biciklista. Montaža gume na naplatak može biti zahtjevna, a popravak tijekom vožnje predstavlja izazov. Kada dođe do pukotine, vozači moraju birati između korištenja CO2 uloška s brtvilom ili zamjene cijele gume, što može zahtijevati dodatne vještine i opremu.
Vožnja na rezervnoj cjevčici također može stvoriti dodatne poteškoće; dok se to može učiniti, cjevasta guma se mora ponovno zalijepiti na naplatak prije sljedeće vožnje. Proces lijepljenja zahtijeva preciznost i strpljenje, jer loše obavljeno lijepljenje može dovesti do opasnosti prilikom vožnje.

















