Životna dob automobila, kada je vrijeme za otpad?
U prošlosti su stare olupine automobila završavale po poljima pa čak i u rijekama, ali ti su dani, srećom prošli. Danas postoji niz tvrtki koje se bave otkupom kako dijelova automobila, tako i njihove karoserije.
Ako i sami imate staro vozilo na njemu možete i zaraditi. Zahvaljujući ovim tvrtkama otpad više ne završava u prirodi, a i omogućuju nam da pokrijemo određene troškove. Nadalje, preko njih možemo i dobiti podatke koliko su obično stara vozila koja završavaju u otpadu te što je potrebno učiniti ako ste i vi vlasnik jednog takvog.
Naime, prosječna dob automobila koji završavaju u tvrtkama koje otkupljuju karoseriju i ostale dijelove je između 12 i 15 godina. Dakako, ima i mlađih, ima i starijih, ali ovo je nekakav prosjek. Automobili najčešće završavaju u otpadu jer su doživjeli veliki sudar nakon kojeg ih se ne isplati popravljati, no ondje završavaju i vozila koja su još uvijek u voznom stanju, ali ne zadovoljavaju minimalne ekološke standarde bez velikih ulaganja, a kao što se pokazalo, to su najčešće ‘jugići’. Naravno, treba spomenuti i vozila koja imaju određeni kvar za čiji je popravak trošak prevelik pa ih se na kraju vlasnici odluče riješiti upravo odvozom na otpad i recikliranjem.
Vlasnici se često odluče za odvoz na otpad i ako se ne osjećaju sigurno u vozilu i također im se ne isplati ulagati u sigurnosne stavke. Čest razlog odvoza na otpad je i zamjena starog vozila za novo i brojne akcije koje im to omogućavaju.
Želite li se i vi riješiti svojeg starog vozila, ali bez sudjelovanja u akciji ‘staro za novo’, prvo se raspitajte o tvrtkama koje se bave otkupom ovakvog vrsta otpada te saznajte koja najbolje plaća, mada su cijene manje-više iste. Kada se odlučite za određenu tvrtku, automobil možete osobno odvesti ondje, dok će one uglednije tvrtke i same doći po vašu staru olupinu. Nakon što olupina dođe u pogon prvo se provjerava dokumentacija vozila, a potom ide na vaganje. Ovo je za vas sada najvažniji dio jer se stari automobili plaćaju po težini pa što je teži, to je veća vaša zarada. Poslije vaganja vadi se akumulator i predaje se na za to predviđeno mjesto jer se radi o potencijalno opasnom otpadu za prirodu i okoliš.
Poslije akumulatora će skinuti katalitički kondenzator koji je do tada kontrolirao ispušne plinove. Nakon ovoga se skidaju gume te isisavaju sve tekućine koje postoje (a ima ih puno, sjetimo se samo tekućine za stakla, za rashlađivanje sistema, razna ulja, itd.). Potom se skidaju i stakla te veliki plastični dijelovi kao što je instrument ploča, branici i slično. Treba znati da od cijele mase vozila čak 30 posto čine nemetalni dijelovi.
Kada se sve ovo poskida, automobil ide na drobljenje. U razvijenijim tvrtkama lim se u postrojenju za drobljene usitnjava na manje dijelove koji imaju oko 40 centimetara, dok se kod onih drugih metal pretvara u kocke kako bi se lakše prevozio dalje na obradu. Sve se ovo čini pomalo komplicirano, ali u dobro uhodanom postrojenju potrebno je svega desetak minuta da automobil kojeg ste dovezli ondje bude ‘sprešan’. Ovaj metal kasnije se koristi za izradu najrazličitijih dijelova, nekad je to opet novi automobil, a nekad konzerve, dizalice i slično. I gume se ponovno koriste, primjerice od njih se izrađuju ležeći policajci ili mekane podloge za dječja igrališta.
Izvor: Silux.hr
