Zanimljivosti: prije E-klase | AutopressHR
Nekada je Mercedes-Benz kovao reputaciju trajnosti i kvalitete na modelima poput W123, koji se proizvodio od 1975. do 1986. Od skoro 2.7 milijuna proizvedenih, najrjeđi su isporučeni kao gole produljene šasije (F123 – Fahrgestelle/šasija), predviđene za specijalne namjene poput kola hitne pomoći, koje su preuzimale i završavale vanjske firme. Neka rješenja naslijeđena su od prethodnih modela, ali neka su bila novosti, poput rebrastog dizajna stražnjih svjetala; po uzoru na W116 (prvi model službeno zvan S-Klasa), reljefni oblik svjetla trebao je osigurati vidljivost ako snijeg ili blato pokriju dio lampe. Zbog tadašnjih zakona, modeli za američko tržište imali su različite branike, prednja svjetla i neke druge detalje.
Sukladno politici tvrtke i očekivanjima kupaca, standardno ili uz nadoplatu bilo je dostupno puno opreme, od tempomata, preko centralnog zaključavanja, do trube varijabilne glasnoće (popularno na švicarskom tržištu). U ponudi su bili i automatska klima, pneumatsko niveliranje farova, ABS te pirotehnički aktivirani zračni jastuci. Vjerojatno najskuplja dodatna oprema bio je Becker radio telefon; u rujnu 1982. model AT 76 S s preklopnom konzolom koštao je 22.374 DM, gotovo kao i najjeftiniji W123 200 (25.814,85 DM).
Kroz 11 godina proizvodnje i četiri serije, uz ručne i automatske mjenjače, u W123 su ugrađivani razni benzinski (redni četverocilindarski i šestcilindarski) i dizelski (redni četverocilindarski i petcilindarski) motori, a s vremenom su razvijani nove ili unaprijeđene varijante. Osim korištenja mehaničkog ubrizgavanja na nekim benzinskim motorima, zanimljiv je i model 300D TURBO DIESEL, jedan od ranih turbodizelskih sedana na europskom tržištu. Upravo je krajem 1970-ih Mercedes u eksperimentalni model C111 ugrađivao redne petcilindarske turbodizele, postavljajući brojne rekorde i usavršavajući tehnologiju koja se kasnije našla u cestovnim, velikoserijskim modelima. Neki od Mercedesovih motora ugrađivanih u ovog prethodinka E-Klase ugrađivani su i u teretna i vojna vozila.
Godine 1977., nekoliko W123 pristupilo je utrci London-Sydney Marathon (ta je utrka krajem studenog te godine prošla i kroz Hrvatsku), a dva 280E su osvojili 1. i 2. mjesto; makar su korišteni automobili bili modificirani, ipak su demonstrirali kvalitetu ove linije. Kristijanov W123 fotografiran za ovaj članak je 240D te je spreman za izlete i nije na prodaju, i kako sam vlasnik kaže, “ostaje na dvorištu”.
foto: @iivvanna
