ZANIMLJIVOST: Top momčadi s najgorim bolidima

Kada pogledamo dominaciju Mercedesa prošlih nekoliko sezona, čini se kako nema kraja na vidiku. Međutim, u prošlosti su neke top momčadi proizvele užasne bolide iz ovog ili onog razloga. Evo nekoliko primjera.

BRM P83 iz 1966.

BRM je bio jedna od top momčadi sredinom 1960-ih, osvojili su obje titule s Grahamom Hillom 1962. i završili su kao viceprvaci u razdoblju od 1963. do 1965.

Stvari su i u 1966. za njih išle vrlo glatko, iako je P261 bio već u svojoj trećoj sezoni natjecanja. Hill je bio regularac na podijima, dok je Jackie Stewart osvajao utrke. Tri utrke prije kraja sezone još je postojala velika šansa za obje titule.

Međutim, BRM je cijele godine pokušavao isporučiti svoj novi bolid pod imenom P83. Imao je 1.5 litarski Lotusov H16 motor s osam cilindara. Debitirao je na Monzi i iako je bio jako snažan, bio je vrlo težak, kompliciran i nepouzdan. Momčad je zamijenila svoj stari, ali dobar bolid, sa novim koji je bio sporiji, teži i nepouzdan.

Ni jedan od dvojice vozača nije uspio završiti utrku te godine (Iako je Jim Clark s Lotusom uspio osvojiti VN SAD-a), a Hill je bio toliko frustriran da je otišao u Lotus iduće godine. Momčad je nastavila s istim konceptom te godine i Stewart je osvojio jedan podij u Belgiji. Projekt je stopiran za 1968.

Brabham BT26 iz 1968.

Brabham BT26 osvojio je pet pole positiona, dvije utrke i bio je viceprvak u momčadskom prvenstvu 1969. No, veoma važan dio svakog bolida je njegov moto, a kada je BT26 imao Repcov motor 1968., bio je jako loš po pouzdanosti.

Repco motori su pogonili Brabham do dvostruke titule 1966. i 1967. s Jackom Brabhamom i Denny Hulmeom. Ali, s dolaskom snažnog Coswortha DFV u Lotus, Repco je odlučio pojačati snagu svojim motorima, što je totalno uništilo momčad.

Zapravo, bolid je samo dva puta u cijeloj sezoni stigao do cilja, na Nurburgringu, gdje je Jochen Rindt završio treći i Brabham peti, a momčad je na kraju završila osma u prvenstvu, što je jako loše za nekoga tko je uzeo dvije uzastopne titule dvije godine ranije.

Prava tragedija dogodila se kada je Repco otišao iz Formule 1, što je Brabhamu donijelo Fordove motore iduće godine i vratilo ih ponovno na pobjedničke staze.

Ferrari 312B3 iz 1973.

Ferrari je odličan u stvaranju misteriozno odvratnih bolida, ali 312B nije bio jedan od takvih. Pobjeđivao je u utrkama 1970. i 1971., a 312B2 je pobjeđivao 1971. i 1972. Za 1973. bolid je bio daleko unaprijeđen, a postao je poznat kao ‘spazzaneve’ (ralica), ali tada, u tipičnom stilu Ferrarija, politika je preuzela glavnu riječ.

Dizajner momčadi, Mauro Forghieri smjenjen je sa svoje dužnosti i novi 312B3 je dizajniran. Ispostavilo se da je bio daleko gori nego što je to bio B2, osvojio je samo tri boda u cijeloj sezoni, a bio je toliko loš da Ferrari nije mogao ni nastupati s njim na nekim utrkama sredinom sezone.

Forghieri je ponovno vračen kao tehnički direktor, preuredio je ideje sa svoje ‘ralice’ za 1974. Bolid je te godine osvojio tri pobjede i 10 pole positiona.

Lotus 80 iz 1979.

Još jedan Lotusov promašaj, Lotus 80 dogodio se tokom uspješnih sezona 1978. i 1979. Ti bolidi su koristili stazu da bi proizveli golemi downforce s donjeg dijela bolida kao i iz krila, ali s 80 je ideja bila da cijeli bolid bude jedno veliko krilo.

Bolid koji je testiran početkom 1979. nije uopće imao krilca. Ideja je bila da će donji dio aero paketa proizvesti toliki downforce da mu krila neće biti potrebna. Međutim, brzo su otkrili kako je prednji dugački dio nosa (sa malim krilcima) lakše oštećen, stoga je brzo zamijenjen klasičnim krilom, a ubrzo su vratili u strašnje krilo, pa je bolid izgledao normalnije, a ne kako je bio prvotni plan.

Kod velikih brzina bolid je radio besprijekorno, ali kod manjih brzina ga je bilo svugdje po stazi, jer je bio sklon naglom gubitku, a zatim obnovi svog downforcea, dok je protok zraka bio posvuda.

Carlos Reutermann odbio je voziti ga, ali Mario Andretti nije. Završio je treći u Španjolskoj, ali nakon još dvije utrke odlučeno je da nije bolji od svog prethodnika 79 i projekt je zaustavljen.

Ferrari 312T5 iz 1980.

Ferrari 312T je zaista bio odličan bolid i pobijedio je u ukupno 27 utrka, osvojio je četiri konstruktorska (1975., 1976., 1977. i 1979.) i tri vozačka prvenstva (s Niki Laudom 1975. i 1977. i Jody Scheckterom 1979.).

Nakon impresivne 1979. Ferrari je za 1980. svoj 312T4 unaprijedio u 312T5 u nadi da će imati još jednu uspješnu sezonu dok paralelno rade na novom bolidu za nadolazeću turbo eru 1981. Međutim, aerodinamika ih je izdala i Ferrari je iz šampiona potonuo među gubitnike.

Scheckter je samo u SAD-u uspio završiti u bodovima, dok se u Kanadi nije uspio ni kvalificirati, što je rezultiralo njegovim povlačenjem iz Formule 1 na kraju sezone. Gilles Villeneuve je uspio sakupiti samo šest bodova tokom cijele sezone, što je Ferrari smjestilo na desetu poziciju momčadskog poretka.

Williams FW20 iz 1998.

1998. je bila najgora sezona za Williams, bez obzira što su zabilježili tri podija i završili treći u momčadskom poretku.

Momčad je trpila zbog odlaska Adriana Neweya krajem 1996. i zbog odlaska Renauta kao tvorničkog partnera, a rezultat toga je bio da nisu ni jednom u sezoni pobjedili još od 1988.

Da, to je zaista bila teška godina za njih.

McLaren MP4-18 iz 2003.

Dva puta je pao na crash testovima, a na testiranjima se pokazao kao nepouzdan i težak za vožnju zbog problematičnog stražnjeg kraja. Brojni kvarovi povećavali su nesreće na testovima i vozači su ga odbili voziti.

Večina sezone je prošla prije nego su se odrekli razvijanja ovog bolida, a da stvari budu gore, Kimi Raikkonen se borio za prvenstvo u poboljšanoj verziji bolida iz 2002.

Renault R27 iz 2007.

S dvije uzastopne titule s Fernandom Alonsom 2005. i 2006. Renault se ukorijenio među top momčadima, a nakon odlaska Španjolca u McLaren 2007. očekivali smo da će Renault s iskusnim Giancarlom Fisichellom i obećavajućim talentom Heikkijem Kovalainenom ostati u odličnoj formi, ali nas je razočarao.

Renault je pao iza Ferrarija, McLarena i BMW-Saubera u poretku, a u cijeloj sezoni uspjeli su uzeti jedan podij. Kakav pad…

Zašto? Postoji nekoliko teorija. Možda je prelazak s Michelinovih na Bridgestoneove gume zbunio momčad, možda su ranije odustali od razvijanja aktualnog bolida i prebacili fokus na bolid za 2008., ili je bolid sam po sebi bio užasan od samog početka. Čini se kako je to bila kombinacija svega.

BMW Sauber F1.09 iz 2009.

BMW-Sauber je od momčadi s sredine poretka u 2006. postao top momčad u 2007. i 2008., gdje su se borili za pobjede i prvenstvo.

Međutim, za BMW borba za prvenstvo nije bila u planu za 2008., iako se činilo kako bi Kubica mogao ozbiljno pokvariti planove Felipeu Massi i Lewisu Hamiltonu, momčad je sredinom sezone prestala razvijati bolid i fokusirali su se na 2009. godinu i nova pravila.

Kubica je bio jako dobar na prvoj utrci u Australiji, ali je nakon nje situacija otišla u lošem smjeru. F1.09 je bio užasan, a momčad je cijelu sezonu plivala po donjem dijelu poretka. Situacija se krajem sezone počela poboljšavati, ali su nade za prvenstvo odavno propale. BMW je krajem sezone objavio svoje povlačenje iz Formule 1.

Red Bull RB11 iz 2015.

Nakon četiri uzastopna naslova svjetskih prvaka za Sebastiana Vettela (od 2010. – 2013.), Vettel je otišao u Ferrari, a Red Bull je propao. Napravili su korak unaazd na početku turbo ere, u kojoj se Mercedes najbolje snašao. No, ipak su uspjeli upisati tri pobjede. Renaultov motor nije bio na razini, ali šasija je bila jako dobra, pa su uspjeli biti donekle dobri na stazama gdje snaga motora nije bila najvažnija.

U 2015. su mnogi očekivali Red Bull u borbi s Mercedesom za titulu, ali u Renaultu su uspjeli stvari okrenuti naopako i na kraju su bili još slabiji neko godinu ranije. Na početku sezone su se čak mučili protiv Toro Rossa. Ali i s tri podija, to je bila najgora sezona za austrijsku momčad nakon 2008.

McLaren MP4-30 iz 2015.

2017. je bila jako loša sezona za McLaren-Hondu, nakon što su 2016. pokazali manje znakove napretka, ali šasija je izgledala jako dobro.

Nitko nije očekivao da će Honda na početku raditi kako treba, ali 2015. je za njih bila katastrofalna godina.

Motor je bio slab i nepouzdan, ali i na stazama gdje snaga motora nije bila toliko važna MP4-30 je bio užasno nekompetitivan, a McLaren je tada imao najgoru sezonu još od 1980., a u momčadskom poretku su uspjeli pobijediti samo Marussiu.