VW Buba, baš kao i originalni Mini trajali su vječno, a smaknuti su sa scene jer su bili savršeni i nepoderivi. Otkrivamo koji su motori bili najbolji i najdugovječniji u auto industriji

Buba i njen motor Tip 1 trajala je najduže, punih 65 godina, slijedi Rolls Royce s 53 i Mini 49 godina. Top 10 ljestvicu neuništivih motora predvodi onaj VW-ov iz 1938. koji se ugrađivao u Bubu sve do 2003., a prestali su se proizvoditi ne zato što ih je pregazilo vrijeme, već zato što industrija na njima nije mogla zarađivati. “Za ljubav treba imat’ dušu”, a za pravi, pouzdan i sjajan automobil najvažnije je njegovo srce. Otkrivamo koji su motori bili najbolji i najdugovječniji u auto industriji i nimalo neočekivano No.1 svih vremena je onaj kojeg su ugrađivali u Volkswagen Bubu. Službeni naziv mu je VW Tip 1 i trajao je nevjerojatnih 65 godina, od 1938. pa sve do 2003.. Naravno da je tijekom povijesti bio modificiran. Slijede ga motori iz Rolls-Roycea serije L iz 1959., pa Minijev legendarni BMC serije A iz 1951. koji je trajao sve do 2000. Pogledajte top listu najboljih motora svih vremena.

Automotori su komponente koje vozilima daju karakter i dušu. Zbog toga mnogi kritičari kažu da električni automobili nemaju dušu. Upravo su motori desetljećima obilježavali mnoge automobile i marke. Prije nekoliko dana od Fiata oprostila se još jedna legenda. Ne govorimo ni o jednom modelu – poprilično ih se posljednjih godina oprostilo od Fiatove ponude – već o motoru ili obitelji motora, koja je posljednjih desetljeća svoje mjesto u raznim varijantama pronašla u više od 10 različitih modela. No, iako su motori obitelji Fire na tržištu već 35 godina, to zapravo i nije tako dugo, pogotovo u usporedbi s rekorderima na ovom području. A tko su oni?

1. Volkswagen Tip 1 (1938–2003)

Volkswagen Type 1 tvornička je oznaka za Volkswagen Bubu, kao i za sve njezine motore, koje karakterizira četverocilindrični bokser dizajn i zračno hlađeni motor. Zapremina im je u osnovi iznosila tek dobrih 700 kubičnih centimetara, a u poslijeratnoj proizvodnji, koja je započela 1938. godine, zadržan je veći, manji od litre agregata. Spomenuta obitelj motora potom je ostala u proizvodnji sve do 2003. godine, kada je posljednja Buba izašla iz proizvodnje u Meksiku. Valja napomenuti da su spomenuti motor dobili i svi ostali Volkswagen modeli s motorom u stražnjem dijelu vozila, no sa 65 godina proizvodnje spomenuti motor ostaje rekorder – ali, kako se čini, ne zadugo.

2. Rolls-Royce serija L (1959–)

Svaki poznavatelj automobila reći će vam da su samo najveći, 12-cilindarski motori rezervirani za najveće Rolls-Royceove limuzine. Od 1959. obujam motora iznosi 6,75 litara, što ih čini jednim od najvećih 12-cilindarskih motora. Posljednjih godina na kućište imaju pričvršćena dva turbopunjača – ne za veće brzine, već za što mirniju i udobniju vožnju. A budući da se zamjena za 61-godišnji motor još ne nazire, a istovremeno je Phantom nedavno izašao na tržište na potpuno novi način, čini se da će vjerojatno zamijeniti Volkswagen na tronu s najdužim životnim ciklusom.

3. BMC serija A (1951–2000)

Motori BMC serije A s pravom se smatraju legendarnim. Ovi su motori prvi postavljeni poprečno ispod haube automobila kako bi se što učinkovitije iskoristio prostor. Jasno, to se dogodilo 1959. godine u Miniju, a sama obitelj motora rođena je 1951. godine i potom u raznim verzijama opstala na tržištu 49 godina – sve do prijelaza tisućljeća, kada se i ona oprostila od proizvodnje (tada BMW-a) ) Mini.

4. Lamborghini ‘Bizzarrini’ V12 (1963–2011)

Kao i kod Rolls-Roycea, Lamborghinijev najveći ili jedini 12-cilindrični u ponudi uvijek je rezerviran za najskuplji model. No, zanimljivo je da su svi sportaši koji spadaju u ovu kategoriju i nastali do 2011. godine i dolaska Aventadora, dijelili istu osnovu. Za njega se pobrinuo Giotto Bizzarrini 1963. po dolasku iz Ferrarija, a kao rezultat toga motor je doživio najviše preinaka u svom životu. U 48 godina obujam mu se povećao s 3,5 litara na 6,5 litara, a dobio je i različite rasporede: od srednje uzdužnog ispred vozača do srednje poprečnog iza vozača i konačno srednje uzdužnog iza vozača.

5. Buick V6 (1961–2008)

Iako u SAD-u postoje motori s još dužim vijekom trajanja – ali dostupni samo kao dio postprodajne ponude nekoliko godina – naziv motora s najdugovječnijim motorom nije u vlasništvu Buicka s osam već šest cilindara. Međutim, kako je Buick bio dio General Motors grupe, jedinica je našla svoje mjesto pod okriljem mnogih drugih marki (uključujući Pontiacu, zbog čega je ograničeni motor postao popularan izbor za europske kupce njihovih vozila). Ova obitelj motora je stoga ostala na tržištu 47 godina, od 1961. do 2008. godine, kada su se počeli koristiti manji i učinkovitiji motori. Inače, 1975. godine Buick Regal je bio prva američka limuzina srednje klase koja je u svjetlu naftne krize umjesto V8 motora dobila relativno novi šestocilindrični motor.

6. Fiat 100 (1955–2000)

Već spomenuta Fiatova obitelj Vatrogasnih vozila bila je uspješna, barem što se tiče duljine proizvodnje, ali ne na isti način kao njegov prethodnik, Fiat 100. Na tržištu je trajala 45 godina, a premijeru je imala 1955. godine, kada je na tržištu je zaveo Fiat 600. Istovremeno, ovaj motor je bio i prvi Fiatov pogonski sklop koji je ugrađen u stražnji dio vozila. Naravno, tu nije ostao vječno, dapače u većini automobila bio je ugrađen na klasično mjesto, ispred vozača – također u Zastavi Yugo. Zapremina motora ove obitelji kretala se od 0,63 do 1,1 litara, ali su iz upotrebe izašli tek 2000. godine, dugo nakon što je zamjena došla na tržište.

7. Alfa Romeo Twin Cam (1954–1998)

Srce svih vozila Alfa Romeo je srce; kada je nova Giulietta došla na tržište 1954. godine, bilo je posebno zanimljivo. Po uzoru na model iz 1900. preuzeo je dvostruko bregasto vratilo u aluminijskoj glavi cilindra, a novi blok motora također je bio aluminijski, čime je njegova težina bila znatno manja od prethodnika. Posebnost je bila i polukružna komora za izgaranje. Spomenuti motor poslužio je kao osnova za mnoge trkaće automobile, uključujući i poznatu GTV Turbodeltu, s kojom je Alfa Romeo nastupio u reliju. Proizvodnja ovih motora završila je 1998. – 44 godine nakon predstavljanja.

8. Ford Kent (1969–2002)

Motori Fordove obitelji Kent – inače, nazvani po tvornici u kojoj su razvijeni – smatraju se jednim od najvažnijih u Fordovoj povijesti. Naime, pobrinuli su se za pogon modela kao što su Escort, Ka, Cortina, kao i Capri i American Pinto. U svojoj 43-godišnjoj povijesti pokazali su se iznimno snažnim i prikladnim za sportske svrhe, jer su ih uz Ford koristili Lotus, Caterham, Morgan, TVR i Marcos. ) također su pokušali izvući iz Coswortha.

9. Jaguar XK6 (1949–1992)

XK120 je zlatnim slovima ušao u povijest utrka, a veliki dio zasluga za to je njegov 3,4-litreni redni šestocilindraš. No, ovo je bio tek početak priče o uspjehu motora, koji je živio u raznim konfiguracijama dugo nakon umirovljenja XK120. Smatrao se manjom, ali još uvijek snažnom alternativom većim, čak i 12-cilindarskim motorima E-tipa, što se najbolje pokazalo u svojoj najvećoj verziji (s 3,4 litre proizveo je 262 ‘konja’), što je prostor i ispod hauba trkaćeg XKSS.

10. Renault Cléon-Fonte (Renault Sierra) (1962–2004)

Iako najrasprostranjenija Renaultova serija motora možda nije među najstarijima, zasigurno se smatra najsvestranijom. Ovi motori našli su svoje mjesto u velikom broju automobila, od prve generacije Twinga do originalnih Alpine A110 i Renault 5 Alpine Turbo i Turbo 2 trkaćih automobila. 1,6 litara) kretali su se od 30 do 287 kilovata ili između 41 i 385 ‘ konji’. Posljednje jedinice izašle su iz proizvodnje 2004. godine, kada je iz Daciine tvornice lansirana posljednja serija 1300 (bazirana na Renaultu 12).