Ovo su momčadi formule 1 koje nisu imale baš nikakvog uspjeha u utrkama. Plesale su najčešče samo jedno ljeto. Razlika od velikih momčadi je bila prevelika i sve što je ostalo su ove slike:
Eurobrun je s Cosworthom probao i završio nekoliko utrka 1988. U 76 pokušaja uspjelo se u 26 startati.
Lola je godinama radila šasije za druge momčadi i onda 1998. sama odlučila ući u F1. Bolje da nije..Ugovor s Mastercardom ih je prisilio da voze već VN Australije 1997. Novi V10 iz vlastite proizvodnje nije bio gotov pa se moralo poslužiti sa slabašnim Cosworthom..No, čak je aerodinamika bila lošija jer aero-tunela nije bilo nigdje na vidiku. Sospiri i Rosset su već na treninzima vidjeli da je vragh odnio šalu jer su 11-13 sekundi zaostajali za najboljima. Kako je već tada postojalo pravilo ”107”, nisu se kvalificirali za utrku a Lola je ubrzo odustala od ove ideje..
Coloni je živio od 1987. do 1991. i u 82 utrke uspio se za utrku kvalificirati samo 14 puta. Završio je samo četiri utrke. U 1990. se čak probalo s motorom Subarua. Tako se 1991. sve prodalo Andrei Modi. Ime Colini vozilo je kasnije u F3000 i GP2
Maki ljepotica je probala 1974. i 76. ali je Howden Ganley vjerojatno zažalio sa se udružio s Japancima. No, niko ne može zamjeriti da se nije probalo..
Hispania HRT je zadnji vrlo neuspio pokušaj. Debitiralo se 1990. uz Virgin. Španjolci su se uzdali u obećano ograničnje troškova koji i dalje dosežu vrtoglave svote. Brzu su digli ruke kad se vidjelo da veliki ni najmanje nisu za ograničavanje budžeta..
Andrea je bio postolar kojem je dobro krenulo. Upisao se 1992. u F1 ali nije platio startninu i bio isključen nakon 12 utrka. Roberto Moreno uspio je napraviti jedanaest krugova po Monte Carlu ali to je bilo sve..
Life nije zaživio. Koristio se vlastiti W12 ali ništa nije pomoglo. Niti u jednim od 14 kvalifikacija 1990. godine, Life nije prošao dalje. Na jednoj utrci nije se otišlo dalje od jednog jedinog kilometra jer su mehaničari štrajkali i stavilo daleko premalo benzina..