TOP 100 NAJVEĆIH F1 VOZAČA IKAD – #9 SEBASTIAN VETTEL

#9 SEBASTIAN VETTEL

Kao što je slučaj kod svih uistinu najvećih, Seb Vettel je najbolji kad je – ljut. Sjetite se njegovih posljednjih desetak krugova iz Budimpešte 2013. Deset krugova prije kraja utrke u kojoj nije bio sretan taktikom guma koju je odabrala ekipa, mladi je Nijemac bio skoro 19 sekundi iza trećeplasiranog Romaina Grosjeana. U tih deset krugova Vettel je pokazao zašto je ovako visoko na listi. Zaboravite briljantan auto kojeg je vozio, zaboravite Adriana Neweya, i dva svjetska prvenstva. Seb Vettel je u tih deset krugova bio najbolji vozač na planeti. Još krug i njega bismo vidjeli na postolju, ne Grosjeana. Bila bi to nagrada adekvatna talentu kakav se rađa vrlo, vrlo rijetko.

U svjetskom prvenstvu Formule 1 do sada je (uključujući i Indy 500 utrke od 1950. do 1960. kada su bile dio prvenstva) sudjelovalo 835 vozača. Samo dvojici prije Vettela uspjelo je dobiti sedam utrka za redom: Albertu Ascariju 1952. na 1953. i Michaelu Schumacheru 2004. godine. Već bi, naravno, i podaci iz prva dva paragrafa ovog izvještaja bili dovoljni da svakom tko uistinu zna što je Formula 1 ladica padne do poda. A kada se još dogodi i ovako suverena pobjeda kao ova njegova posljednja, onda zbilja možemo polako početi govoriti o Formuli Vettel. Mark Webber, čovjek koji je u Yas Marini briljantnim kvalifikacijskim krugom na 24 sata izbacio mladog Nijemca iz ustaljene kolotečine, i koji je onda sve to uprskao još jednom mlakim startom utrke, sam je možda najbolje okarakterizirao Vettelov show u utrci: – Uopće ne mislim da je start utrke bio bitan. Seb je danas bio u zasebnoj kategoriji. Ja sam postigao maksimalni mogući rezultat. On je bio brz i vrlo, vrlo jak. Kad kaže ˝maksimalni mogući rezultat˝ Webber vjerojatno misli na činjenicu da je na kraju bio ispred svih drugih vozača u utrci, istina tek 3 sekunde ispred Nice Rosberga i još sekundu ispred Romaina Grosjeana. Dok su njih trojica ulazili u cilj Vettel je već uništavao svoje gume i uveseljavao publiku, prošavši ciljem trideset sekundi ranije. Već se u prvom zavoju vidjelo o kakvoj će utrci biti riječ. Četverostruki je prvak vodstvo zgrabio doslovno u prvim metrima utrke, i na kraju prvog kruga već je u odnosu na Rosberga, Webbera i ostale izgradio DRS-proof prednost od dvije sekunde. Ostalo je, kao što vele, povijest. Vettelova je dominacija bila tolika da vodstvo nije izgubio niti u jednom od 55 krugova utrke, čak ni za vrijeme dva zaustavljanja u boksovima (koja je obavljao kasnije od drugih). Ovdje vjerojatno treba spomenuti i zanimljiv podatak da je Webber mijenjao svoje mekane gume već nakon 9 krugova (po vlastitim riječima, nakon što su mu posve ˝otišle˝ stražnje gume – samo su Sergio Perez, Lewis Hamilton i Romain Grosjean od vodećih planski mijenjali ranije ili u tom krugu), a Vettel nakon 15. Zašto je podatak zanimljiv? Zato je se čini da ima podosta onih koji tvrde da je promjena konstrukcije guma nakon Pirellijevog debakla u Silverstoneu napravljena zato da se pomogne Red Bullu… Da, točno je. Vettel ovu i ovakvu Formulu 1 čini predvidivom i monotonom. Ne, nije točno da je to njegov problem. Na svima drugima u ovom sportu je da ga uhvate i budu bolji. U ovom trenutku to se uistinu, u normalnim okolnostima, čini nemogućom misijom. Čovjek utrke kontrolira smiješnom efikasnošću. U ovoj nije ostvario i najbrži krug večeri samo zato jer su ga njegovi u ekipi spriječili u tome – jer su znali da je Fernando Alonso u finišu utrke u velikom naletu na mekanim gumama. Pa ipak, na srednjim gumama koje bi trebale biti od mekanih biti sporije za skoro sekundu i pol po krugu, i koje su pored toga bile od Alonsovih starije za 8 krugova, Vettel je na kraju bio samo za pola sekunde sporiji. Da mu je baš gorjelo pod petama vjerojatno bi i taj primat u ovoj utrci uzeo… i uništio sve živce Christianu Horneru i društvu u Red Bullovom boksu. Izuzme li se, dakle, vozač u posebnoj kategoriji, utrka je bila relativno živahna, no – po mojem mišljenju – definitivno je pokazala da dvije DRS zone smještene jedna neposredno nakon druge nisu previše dobra ideja. Da, bilo je pretjecanja i svakakvih drugih dogodovština, no meni je sve to ipak malo umjetno. Sorry, ali kad vozač mora namjerno paziti da NE prestigne nekog u prvoj DRS zoni jer zna da će ga prestignuti odmah maznuti u drugoj (u kojoj on više neće moći koristiti DRS, a ovaj drugi sada hoće – premda je ovaj drugi vjerojatno sporiji ako je bio uopće uhvaćen), nije sve baš kako treba. Moja mama, bojim se, nema volje ili živaca shvatiti kako je moguće da, recimo, Hamilton lako uhvati Adriana Sutila, prestigne ga S DRS-om, ali ga onda ovaj odmah prestigne natrag, jer se Hamilton ne može braniti, budući da sada Sutil ima DRS. Štoviše, ne samo da se Hamilton ne može obraniti protiv Sutila, nego niti protiv Felipea Masse, koji je odmah tu iza i koji, naravno, također ima DRS. Možda to jest Formula 1, ali ja pouzdano znam što bi na to rekao, recimo, Ayrton Senna…

Mali zastoj ili zasićenje u 2014. ali ove godine opet u sedlu. Svijet je naćulio uši..

Autori:
Mladen Jergović
Vojan Jagić
Goran Dijaković