Start je poput izloga slastičarnice. Sve samo slatkiš do slatkiša, ne znaš koji je slađi

NOVI START svim kioscima, jer ZA PRINT TREBA IMAT DUŠU. Ultimativan sadržaj, besprijekorni dizajn, vrhunska tehnologija, priče, sjajne fotografije, razbibriga. Pročitajte i pogledajte zašto je print posve drukčiji od weba.

Trsili smo se iz sve snage dokazati zašto je print poseban. Ni naši glavni protagonisti, junaci magazina, ne misle ništa drukčije. prijed navedeno. Na internetu slova se nerijetko ispaljuju brzinom kojom se koriste revolveraši, no koliko god i riječi znaju ubijati, nekako se to tamo na webu olako shvaća, a može se i popraviti, obrisati, zauvijek ukloniti. Novina je poput granitnog spomenika koji žigoše za sva vremena, dokaz koji je nemoguće sakriti jednom kad ga otisneš. I ponovo smo se naslušali rečenica, a ajmo pažljivo. Koliko samo njihove pažnje, strepnji i truda da na kraju sve to izgleda tip – top. Kad to radite na webu, na „digitalijama“, posve je drukčije. Ovdje se pazi na svaku riječ, sjenu, fotku, frizuru, make up, scenu, izgled, grafiku… Taj trud koji je višestruko izražen u novinama rezultira na kraju i bitno drukčijim proizvodom. Bar tako mislimo i nismo jedino sretni tehnološkom superiornošću magazina, odličnim kunst druck papirom, sjajnim uvezom, tiskom… Novina mora imati dušu i naravno, sve ovo nao to pažljivo, nije to web. To je magazin! I novi je Start u velikoj mjeri različit od starog, no s istom idejom, ultimativnog novinarstva. Mi smo dodali i pregršt lakših tema, onih koje vas neće nervati i u kojima možete uživati. Učinili smo Start i za nju i za njega. Idealan je za plažu. OK, nešto je teži, ali isplati se. Uživajte u odmoru, ne shvaćajte sve preozbiljno i ne vjerujte Neri da je baš tako stroga, a ni Sari da je sasvim krotka. Upoznajte ih bolje ne samo gledajući „Crno bijeli svijet“.

Prvo kad se vratite s posla, pričajte i popijte pivo s dečkom, djevojkom i naravno, potom započnite listati Start. Sigurno ćete ga i pročitati. Skinite šminku, a nećete pogriješiti i ako uzmete Start u ruke. Da ima odličan papir ima, da je tiskan vrhunski je nesporno, tehnološki savršen. Sad samo počnite okretati stranice i ako su vam i sadržaj, fotografije, dizajn, info grafike…, gdje ćeš veće sreće za sve nas koji se trudimo print očuvati jedinstvenim.

– „Što prvo napravim kad se vratim kući s predstave? Popijem pivo, skinem šminku i pričam s dečkom“, kazala nam je između toliko dobrih, pozitivnih i motivirajućih misli Sanja Stanić, kazališna glumica i naša „Start faca“ ovog broja. Što ja napravim kad stavim na kraju „pikicu na i“ Starta, kao nekad legendarni Stevo Žigon u čuvenoj slovenskoj televizijskoj seriji, ekranizaciji Giovanni Boccaccijeva „Decamerona“? Moram priznat da činim slično kao i zvijezda „Crno – bijelog svijeta“. Taj osjećaj eliminiranja napetosti, koncentriranosti, povišenog adrenalina i rada, najbolje je hraniti B vitaminima i to onima koji nose broj 1, ali i 2, 6 i 12. Onih prisutnih u napitku od hmelja. Ne mislim tu na boce, već na različite esencijalne nutrijente koje moramo konzumirati kroz iće i piće, jer ih organizam ne može sintetizirati. Ma o čemu ja to pišem? O istom onom osjećaju bez kojeg bi sav napor bio besmislen. Raditi, ali i uživati. Guštali smo mi radeći ovaj broj, al’ radovati ćemo se kad u miru, dovoljno i uz jednu čašu piva započnemo listati stranice novog broja. Trsili smo se iz sve snage dokazati zašto je print poseban. Ni naši glavni protagonisti, junaci magazina, ne misle ništa drukčije. Koliko samo njihove pažnje, strepnji i truda da na kraju sve to izgleda tip – top. Kad to radite na webu, na „digitalijama“, posve je drukčije. Ovdje se pazi na svaku riječ, sjenu, fotku, frizuru, make up, scenu, izgled, grafiku… Taj trud koji je višestruko izražen u novinama rezultira na kraju i bitno drukčijim proizvodom. Bar tako mislimo i nismo jedino sretni tehnološkom superiornošću magazina, odličnim kunst druck papirom, sjajnim uvezom, tiskom… Novina mora imati dušu i naravno, sve ovo naprijed navedeno. Na internetu slova se nerijetko ispaljuju brzinom kojom se koriste revolveraši, no koliko god i riječi znaju ubijati, nekako se to tamo na webu olako shvaća, a može se i popraviti, obrisati, zauvijek ukloniti. Novina je poput granitnog spomenika koji žigoše za sva vremena, dokaz koji je nemoguće sakriti jednom kad ga otisneš. I ponovo smo se naslušali rečenica, a ajmo to pažljivo, nije to web. To je magazin! Da, u jednom takvom, onom čuvenom starom Startu i sam sam prolazio kroz profesionalnu i životnu školu. Prva koja se susretala s mojim umotvorinama bila je Nera Barbarić, lektorica i redaktorica u Startu. Što mi je samo radila! Kad se sjetim i danas se zacrvenim kao što je ona crvenom kemijskom bojala tekstove. I vraćali nam ih je i popravljala. Savjetovala nas i upućivala na brojne finese naše profesije. Bila je prava „witch“. Mrzio sam je tada, no nije mi trebalo da shvatim koliko nam je zapravo dobrog darovala. Znam Neru u dušu, znam tu ženu britka i brza jezika i nerijetko teška rječnika. Voljeli smo dok je bila takva, jer kad bi ušutjela znali bi da smo zbilja nešto usrali i da nije dobro. Ne boj se Nere kad viče! Uplaši se kad umukne i uspostavi tihu misu. Naslov priče o Sanji Stanić, koja u „Crnom bijelom svijetu“ glumi Neru podsjetio me na te novinarske dane: – „Sara, glumica s crvenom kemijskom olovkom u ruci“. Istom onom s kojom je bila strah i trepet Nera. Prvo što sam pitao junakinju serije, je li ista na filmu kao i moja lektorica? – Ni po čemu, posve sam drukčija, a mogu i na duplericu. I novi je Start u velikoj mjeri različit od starog, no s istom idejom, ultimativnog novinarstva. Mi smo dodali i pregršt lakših tema, onih koje vas neće nervati i u kojima možete uživati. Učinili smo Start i za nju i za njega. Idealan je za plažu. OK, nešto je teži, ali isplati se. Uživajte u odmoru, ne shvaćajte sve preozbiljno i ne vjerujte Neri da je baš tako stroga, a ni Sari da je sasvim krotka. Upoznajte ih bolje ne samo gledajući „Crno bijeli svijet“.