Skrivena blaga: tajne Renaultovih gluhih komora

Renault Grupa raspolaže brojnim testnim i inženjerskim centrima u Francuskoj i svijetu. Jedan takav centar, smješten u Aubevoyeu, dom je skrivenom blagu: gluhim komorama. U tim tajanstvenim komorama, izoliranima od zvučnih i elektromagnetskih valova, opsežno se testiraju prototipi novih vozila. Ondje se u najvećoj tajnosti ispituju zvukovi i s njima povezane funkcije koje će se ugrađivati u buduće modele. Stéphane, voditelj Odjela za akustiku i vibracije pri Renault Grupi, dopustio nam je da zavirimo kroz zvučno izolirana vrata tog hrama tišine.

Dok Stéphane ujutro prolazi seoskim cestama Normandije, tišinu prirode koja se budi iz noćnog sna prekida tek zvuk njegova automobila i cvrkut poneke ptice. Jutarnji spokoj ubrzo zamjenjuje metež Tehničkog centra Aubevoye, Renaultove testne i inženjerske lokacije smještene 100 km sjeverozapadno od Pariza. Iza veličanstvenog glavnog ulaza krije se više od 600 hektara zaštićene površine na kojoj je smješteno gotovo 60 km testnih staza, 44 ispitne linije, dva zračna tunela, 18 komora za ubrzanje procesa korozije i mnogo toga drugog. Daleko od očiju javnosti u šumama departmana Eure, buduća vozila Renault Grupe testiraju se u najrazličitijim situacijama.

Dok ulazi u centar, Stéphane prolazi kroz nekoliko kontrolnih točaka i sigurnosnih ulaza koje budno nadziru zaštitari. Inženjeri, tehničari, piloti, stručnjaci svih vrsta… Ovaj napredni centar zapošljava ih približno 1000! Dok prolazimo labirintom hodnika, Stéphane nam pokazuje svoje radno okruženje, a ono nimalo ne nalikuje klasičnom uredu…

„Trenutačno radimo na novom zvučnom iskustvu koje bi trebalo obogatiti doživljaj zvuka, osigurati mu neusporedivu kvalitetu i potaknuti niz inovativnih usluga.”
Stéphane, voditelj Odjela za akustiku i vibracije pri Renault Grupi

ZVUČNE BARIJERE
Zidovi i strop prve komore prekriveni su pjenastim oblogama u obliku izbočenih vodoravnih i okomitih prizmi čija je funkcija raspršiti, a ne reflektirati zvučne valove. Na taj način ne dolazi do jeke u komori, odnosno ona postaje gluha. „Budući da pod nije zvučno izoliran, preciznije bi bilo zvati je polugluhom komorom”, dodaje Stéphane.

Ovdje riječ „tišina” dobiva potpuno novo značenje: doista se ne može ništa čuti, a odsustvo zvuka postaje zaglušujuće. U tom prostoru, lišenom bilo kakvog pozadinskog zvuka, čak i gotovo nečujno gužvanje tkanine ili disanje postaju iznenađujuće primjetni. S druge strane, pljeskanje rukama djeluje prigušeno jer u prostoriji nema jeke. „Doista jedinstveno iskustvo”, dodaje Stéphane uz osmijeh.

Postavljen u središte komore i okružen stotinama visokokvalitetnih mikrofona, novi Mégane E-TECH Electric privlači pozornost ispitivača. „Mjerimo razinu zvučne izolacije automobila u odnosu na buku motora i guma ili bilo koji drugi bliski izvor buke”, objašnjava Stéphane. „Ovdje radimo na zvučnoj izolaciji i svemu što oblikuje zvučni doživljaj vozila. Ugađamo zvuk vrata, zvučnih upozorenja i alarma, audiosustava i drugog.” Stručnjaci za akustiku stvaraju i procjenjuju cjelokupnu zvučnu arhitekturu vozila sačinjenu od unutrašnjih i vanjskih zvukova.

Renault ZOE, električno vozilo koje je prije deset godina pokrenulo pravu revoluciju, otvorio je brojna nova pitanja vezana uz zvuk. No, kakve to veze ima s tišinom? Renault upotrebljava gluhe komore kako bi razvio zvučna upozorenja za pješake, odnosno kako bi ga pješaci mogli čuti kada im se približava niskim brzinama. „Vozilo iz kojeg se čuje Travijata ili Wagner zvuči zabavno, no ono otvara čitav niz pitanja o zvučnom zagađenju”, šaljivo dodaje Stéphane. Novi Mégane E-TECH Electric i dalje će emitirati odabrane zvukove kako bi upozorio pješake.

Budući da iz njegove unutrašnjosti više ne dopire brujanje termičkog motora, bilo je potrebno detaljnije poraditi na zvučnoj kulisi: „Sada veću pozornost dajemo pokazivačima smjera, klikovima gumba, zvukovima dodirnih zaslona. Vozači i putnici u središtu su ovog akustičnog i senzornog iskustva koje oblikuje doživljaj vožnje.”

POTRAGA ZA PRAVOM VALNOM DULJINOM
Nekoliko koraka dalje, još jedna prostorija pobuđuje zanimanje. Ondje nalazimo Xaviera, stručnjaka za elektromagnetsku kompatibilnost. Zidovi su prekriveni bijelim oblogama, oslonjenima na debeli sloj izolacijskog materijala. Još jedan novi Mégane E-TECH Electric testira se na dinamometričkim valjcima kojima se simulira vožnja otvorenom cestom. Odašiljači kojima je automobil okružen „bombardiraju” ga elektromagnetskim valovima različitih intenziteta i frekvencije. Vozila su u stvarnom svijetu stalno izložena elektromagnetskim poljima, bilo da prolaze pored telefonskih tornjeva, televizijskih odašiljača ili automatskih radara brzine. Stoga je potrebno poduzeti sve mjere opreza kako ništa ne bi remetilo normalan rad vozila. „Nalazimo se u Faradayevu kavezu. Zidovi prostorije blokiraju elektromagnetske valove i izoliraju nas od ostatka svijeta. Tako testiramo način na koji automobili odašilju i primaju najrazličitije vrste valova: radijske, telefonske ili radionavigacijske (GPS)”, objašnjava Xavier.

Iako je oko vozila manje zvučnih valova, isto se ne može reći za elektromagnetske valove. Od početka stoljeća broj električnih uređaja u vozilu se učetverostručio. Renault Mégane E-Tech Electric, primjerice, dolazi s nizom novih povezanih značajki i sustava za pomoć u vožnji. Dodatne značajke povezivosti znače i veći broj valova u vozilu i izvan njega. Stoga je bitno osigurati da frekvencije ne ometaju jedna drugu ne bi li se izbjegli bilo kakvi kvarovi opreme u vozilu ili sigurnosni problemi izvan vozila, odnosno kako bi se Renaultovim kupcima zajamčila sigurna i pouzdana vozila.

Na tom su mjestu i novi kultni model marke Renault i sva njegova oprema bili su podvrgnuti brojnim testiranjima – i to dvaput, kako nalažu propisi. Reakcije i ponašanja vozila u stvarnom se vremenu nadziru u kontrolnoj sobi, a potom i raščlanjuju te analiziraju uz pomoć naprednih računala. Ništa nije prepušteno slučaju kada je riječ o učinkovitosti i pouzdanosti povezanih automobilskih sustava.

IZ TESTNIH KOMORA NA CESTU
Stéphane nas odvodi u posljednju prostoriju. „Pazite na oči…”, upozorava nas gurajući teška vrata koja vode u 300 m² veliku i 11 metara visoku prostoriju. Zidovi, podovi i stropovi prekriveni su velikim stošcima od pjene. To je jedina komora Tehničkog centra Aubevoye u kojoj uopće nema jeke. U njoj stručnjaci ispituju kako sva Renaultova vozila, od Zoeja do Mastera, primaju valove.

U Tehničkom centru Aubevoye svakodnevno se testira djelovanje valova na automobile
U brojnim gluhim komorama i laboratorijima za analizu, raštrkanima po prostranom Tehničkom centru Aubevoye, svake se godine provede više od tisuću testiranja. Dugi niz mjeseci prije nego što uopće budu predstavljeni (pa čak i imenovani!), Renaultovi modeli provode dane u komorama senzorne deprivacije, okruženi nevidljivim frekvencijama. To samo dokazuje koliko su gluhe komore, te malo komu znane riznice u kojima se eksperimentira tehnologijom valova, presudne za razvoj automobila.

I to je dovoljno da Stéphane bude zadovoljan kada se svjetla počnu gasiti širom Aubevoyea, a on napusti svoj „ured” i krene kući. Vozeći se vijugavim šumskim cestama Normandije, naš protagonist spušta prozor, a njegov automobil ponovno preplavljuju zvuci prirode.