Retrovizori na automobilima – od prošlih vremena do danas
Retrovizori u automobilu posebna su vrsta ogledala smještena na prednjem staklu ili pričvršćena na unutrašnjoj strani krova te s vanjske strane prednjih lijevih i desnih vrata, a služe vozaču kako bi imao pregled nad stanjem u prometu iza automobila, bez da mora okretati glavu.
Postoji unutrašnji retrovizor te dva vanjska. Unutrašnji je obično pričvršćen za prednje staklo, s tim da se samo ogledalo može pomicati kako bi se namjestilo s obzirom na visinu vozača. Vanjski su pričvršćeni s vanjske strane vozačevih i suvozačevih vrata, a samo ogledalo također se može pomicati kako bi vozač mogao namjestiti visinu i kut koji mu najbolje odgovaraju.
Povijest auto retrovizora nosi jednu posebno zanimljivu, mogli bismo reći romantičnu notu. Naime, spisateljica Dorothy Levitt je 1906. godine u svojoj knjizi ‘Žena i automobil’ zapisala ‘da bi žena trebala nositi malo ogledalce dok vozi i staviti ga na prikladno mjesto te u njega pogledavati s vremena na vrijeme kako bi vidjela što se događa u prometu iza automobila’. Ovo je dalo ideju mnogim vozačima koji su doista počeli koristiti ručna ogledala kako bi vidjeli što se događa iza na cesti, a prvi pravi retrovizori na automobilu počeli su se proizvoditi 1914. godine, iako se i nekoliko godina prije toga pojavilo nekoliko pokušaja integracije ogledala u vozila.
Svaki auto retrovizor sastoji se od nekoliko dijelova. Kod unutarnjeg stvari nisu komplicirane i zapravo se sastoji od fiksnog držača koji je pričvršćen za staklo, a na njega ide plastično kućište u kojem je ogledalo te se kućište zajedno s ogledalom može pomicati. Kada se radi o vanjskim ogledalima, sve je nešto kompliciranije jer postoje razne vrste ovog dijela za auto, točnije postoje retrovizori koji se moraju namještati ručno i imaju obična ogledala te oni koji se automatski namještaju i imaju grijana ogledala, što je posebno praktično za vrijeme smrzavanja u zimskim mjesecima. Na nekima su montirani i žmigavci. Također, danas je moguće odvojeno kupiti kućište za ovaj dio te ogledalo, ali kod novijih automobila treba paziti i na niz žica te osigurača koji su međusobno povezani te jedino ako je sve ispravno čine skladnu cjelinu koja dobro radi.
Ulogu ovog dijela na vozilu u vožnji nikako ne smijemo zanemariti budući su veoma važni za sigurnost u prometu, ali i pomoć kod parkiranja, a također treba znati i da su neispravni ili oštećeni auto retrovizori i zakonom kažnjivi. Budući se ovaj dio može lako posebno nabaviti i to ne nužno u kompletu već i zasebno kao kućište i kao ogledalo, kvaliteta treba biti na prvom mjestu.
Posebno su popularna antiblješteća ogledala, a često se još nazivaju i dan/noć ogledalima. To je posebna vrsta ogledala koja smanjuju odbljesak svjetala pa su mnogo pogodnija za vozačeve oči te čine vožnju ugodnijom. Ovo ogledalo obično se ručno prebacuje iz pozicije za dnevnu vožnju u onu noćnu i obratno. Ova vrsta ogledala počela se pojavljivati tridesetih godina 20. stoljeća, a od sedamdesetih godina postala su standardna oprema na vozilima. Danas, na novim vozilima već tako postoje automatski način promjene, o kojoj vozač ne treba zasebno brinuti. Naime, automatska ogledala imaju fotosenzore koji sami raspoznaju kada je dan, a kada noć i prema tome se namještaju.
No, treba znati da bi se automobili budućnosti mogli proizvoditi bez ovog dijela na sebi, a neki ih već ni danas nemaju, odnosno imaju kamere i senzore koje pomaže u pregledu nad stanjem u prometu iza vozila. Sistemi kamere na automobilima mnogo su precizniji te nude mnogo bolji pregled. Naime, kamere se montiraju na niže pozicije na vozilu i upravo iz tog razloga nude bolji pregled bez mrtvih kutova, što nije slučaj kod običnih auto retrovizora.
