Mark Weber i dalje je u svijetu auto utrka na najvišoj razini, sad je Porscheov ambasador i stoga što je bio jedan od boljih u Formuli 1

Uzor mi je bio Alain Prost, a Lewis Hamilton je bio nepobjediv, Alonsa je bilo nemoguće prestići, a sa Schumacherom je uvijek bilo vrlo napeto! Kazao nam je to u ekskluzivnom interviewu bivši F1 trkač, Mark Webber.

Karijeru među elitom ovog trkaćeg sporta započeo je s Minardijem, a nakon jedanaest godina u Jaguaru, Williamsu i Red Bull Racingu te devet osvojenih grand prixa vratio se utrkama izdržljivosti, koje je namirisao i prije ulaska u F1.

“Važno je imati strast. Znate, lako je biti prosječan, ali ako se želite istaknuti, morate postaviti svoja pravila”, smatra karizmatični Australac koji je i danas, unatoč mirovini, usko vezan uz moto sport.

2015. godine osvojio je World Endurance Championship s inovativnim Porscheom 919 Hybrid.championat pod pokroviteljstvom FIA-e, a i dalje je vjeran njemačkoj marki sportskih automobila iz Stuttgarta.

Gledajući to iz perspektive mobilnosti. Koju vrstu prijevoza najviše koristite?

Vozač sam Porsche Cayennea koji koristimo kao obiteljski auto, a i sam ga koristim svakodnevno. Dovoljno je prostran za prijevoz pasa kao i mog brdskog bicikla. Stvarno mi treba puno prostora. Na svim putovanjima do zračne luke, kad mi obitelj napuni prtljažnik koferima, ipak je nekako dobrodošlo.

Ako se ne varam, u poridici vozite puno Porsche. Je li tome baš tako?

Tako je, sestra mi ima Porsche, žena ima, čak i mama vozi Cayennea, iako kaže da joj je malo preposeban.

Mislim da je ‘beba’ koja vozi Porsche 911 vrlo ‘cool’.

Ambasador ste marke Porsche. Zašto mislite da je ovaj poseban?

Ljudi vole pouzdane i izdržljive stvari, marke na koje se mogu osloniti. Tijekom epidemije novog koronavirusa s Porscheom 911 prešao sam 25 tisuća kilometara jer su aerodromi bili noćna mora. Bez obzira na vrijeme, stanje na cesti… Nikad me nije iznevjerio.

Koji je bio vaš prvi auto?

Čim sam položio vozački kupio sam Toyotu Coronu iz 1969. Pravu malu staru drvarnicu. (smijeh) Kupio sam ga od sestrine prijateljice za oko 500 dolara.

Kakav je bio osjećaj izaći iz F1 trkaćeg automobila i sjesti u svoj obični automobil?

To su dvije potpuno različite sredine. Jedna je cesta, gdje vlada opuštenija atmosfera. Druga je staza na kojoj nosiš kacigu, konkurenti su agresivniji… Promijeni te i kao vozača. Tijekom svakodnevne vožnje razgovaram sa suprugom i ostalim članovima obitelji, vozim se, ako je moguće, planinskim cestama, prijevojima ili selom. Ali onda nemam neku natjecateljsku prirodu, to me uhvati kad izađem na stazu.

Pa i nema baš gužve na ruti.

Istina, zahvat na stazi je nesmetan, otvoren, čist. Ali kad zaglavim u prometu na cesti, moram biti opsjednut kao i svi drugi. Nisam naučio nijedan trik da to izbjegnem. (smijeh)

Koji auto vam je oduvijek bio predmet žudnje, a još vam nije došao u ruke?

Vjerojatno Porsche 959, fenomenalan auto svog vremena. Kao dijete imao sam njegov veliki poster u svojoj sobi. Imao sam priliku voziti stariju verziju i bio sam impresioniran.

A ako govorimo o Porscheu. Kada ste prešli iz F1 u WEC odn Svjetsko prvenstvo u izdržljivosti, što ti je bio najveći izazov na početku?

Ljudima je teško razumjeti ljubav prema satima vožnje automobila. Ponekad i 24 sata. Tada je važno ostati usredotočen. Ponekad vas je tijekom utrke iznenadila kiša, a ponekad ste ožednili toliko da ste poludjeli.Važno je da unosite dovoljno tekućine. I sam sam često posezao za Red Bullom kako bih ostao budan.

Što vam je prolazilo kroz glavu tijekom utrka?

Ponekad si sasvim sam na stazi. Ali na auto morate gledati kao na brak. Moraš se brinuti za njega kao za svoju ženu. Brinete se je li ga mehaničar dobro pazio, hoće li stići do cilja… 5500 km je dugačak test.

Je li vam u sportu pomogla i poslovična australska tvrdoglavost?

U utrkama se susrećete s preprekama, teškim trenucima. Nisam bio iznimka. Ali uvijek imate dvije mogućnosti, ili stati ili nastaviti dalje. Imao sam dosta ozljeda koje svakog sportaša ostavljaju frustriranim. Razočaran si što oporavak teče sporo, ali ti si taj koji se mora pobrinuti da se što prije vratiš.Znaš, geografski položaj Australije je poguban za profesiju koju sam odabrao. Tako sam sa 17 godina otputovao u London, gdje je vrijeme bilo sasvim drugačije u usporedbi s australskim suncem. Ali imao sam jasan cilj i želio sam izazove.

Danas ste ostali u trkaćem sportu. Između ostalog, mentor ste i mladom Oscaru Piastri, po čemu vas mladić podsjeća na vas?

Uh, on je sasvim drugačiji od mene. Smireniji je, ima puno više znanja, što će nam dobro doći u F1 sljedeće godine. Sjajnu priliku za dokazivanje dobit će u McLarenu. On je u tinejdžerskim godinama pokazao neke izvanredne rezultate, što ja nisam uspio. Mislim, da ni sam ne mogu više puno naučiti. Naravno, oko sebe ima vješte i iskusne ljude, ali moje iskustvo će mu uvijek dobro doći. Mnoge će stvari sam naučiti. Možemo ga obasipati savjetima, ali na kraju dana morat će sam zacrtati svoj put.

Što biste danas u tim godinama stavili na srce?

Hmm… Mislim da bih poboljšao svoju radnu etiku. Nisam bio u F1 u njegovim godinama, ali naporan rad nije za podcijeniti, ma gdje se nalazili.Rad je odlika najuspješnijih ljudi na planetu, od biznismena do sportaša. I sama sam naučila marljivo raditi, ali poželjeli biste da to niste shvatili prekasno.

Što mislite kako se F1 promijenila posljednjih desetljeća?

Mnogo toga, od sigurnosti do pristupa medijima i publici. Nikada F1 nije bila tako raširena kao danas, otvara put do Amerike, diljem svijeta, također zahvaljujući društvenim mrežama. Zbog toga se trkači mogu izravno obratiti javnosti. Pa, web ima i drugu stranu. Zbog toga su svi postali stručnjaci, ali zapravo ne znaju puno. (smijeh)

Postoji li i razlika u mentalitetu trkača?

Mislim da su oni dosta mlađi nego što smo mi bili. Naravno, i tada su mladi dobivali priliku, ali nije ih bilo toliko kao danas. Nije bilo neobično da ste osvojili svoju prvu Grand Prix nakon 80, 90 utrka. Ali sada pobjeđuju nakon sezone ili dvije. Pogledajte samo Lewisa Hamiltona i Maxa Verastappena. Kao i njihovu visoku razinu fizičke spremnosti i sofisticiranu komunikaciju s medijima. Svijet utrka se iz temelja promijenio.

Biste li nešto napravili drugačije u svojoj karijeri?

Naravno, uvijek postoji nešto manje što biste promijenili, ali nemate taj luksuz. Potrebno je gledati naprijed. Mogao sam biti tehničkiji, mogao sam više organizirati putovanja… ali vjerujem da sam napravio sve što sam mogao u tom trenutku.

Tko vam je bio najveći idol u vrijeme kad ste vozili F1? Tko najveći suparnik?

Uzor mi je bio Alain Prost. Najteže je bilo voziti se s Michaelom Schumacherom, iako se s njim nisam puno ni natjecao. (smijeh) Sezona 2010. bila je impresivna, s Fernandom Alonsom, Kimijem Raikkonenom, Robertom Kubicom i Nicom Rosbergom. Alonsa je bilo nemoguće prestići. Lewis Hamilton je bio nepobjediv od samog početka. Mogao si ga samo gledati, jedva da si se s njim utrkivao. (smijeh) Imao si neke sočne svađe sa svojim bivšim timskim kolegom Sebastianom Vettelom, na stazi i izvan nje.

Kakav je vaš odnos danas, s obzirom na to da se Nijemac na kraju sezone oprašta od F1?

Danas se savršeno slažemo. Već sam mu u Singapuru rekao da je šteta što ide u mirovinu jer će me sada novinari opet redovito pitati za njega. (smijeh) Ima sjajnu karijeru. Ali mislim da je izabrao pravi trenutak da se povuče. Još ne zna koliko će uživati. Zna da hoće, ali o tome toliko i ne sanja.