KOLUMNA Ivana Vrhovca: Siječanjske utrke
Na početku sezone nisu uvijek bila važna predstavljanja novih bolida i puno testiranja. Više od četiri desetljeća siječanj je za mnoge značio pakiranje kovčega i putovanje u sunčanije i južnije klime kako bi godinu započeli sunčanjem, zabavama – i s malo utrkivanja…
Ne trebate biti genij da pogodite npr. kako je Kimi Raikkonen proslavio osvajanje svog naslova svjetskog prvaka u Brazilu 2007, no zasigurno Graham Hill nije tako obilježio osvajanje svog prvog naslova u onim danima kad je sezona Formule 1 završavala u prosincu i započinjala u siječnju. Nakon što je 29. prosinca osvojio naslov prvaka, brkati je Londončanin Novu godinu dočekao iza zatvorskih rešetaka u Karachiju (Pakistan), zajedno s Innesom Irelandom i mehaničarom Peteom Bryantom.
Bili su na putu iz Južnoafričke Republike za Novi Zeland i zastali su u Nairobiju (Kenija) zbog presjedanja na let Air Indije za Karachi. Letjeli su u prvoj klasi gdje su uživali u masovnim količinama šampaljca i polugolim stjuardesama, ali doslovnu su se spustili na zemlju kad su sletjeli u Karachiju.
Kako se Hill prisjeća u svojoj biografiji, Life at the limit (Život na granici):
“Odlično smo se zabavljali i pomislio sam da je predobro da bi trajalo, ali istog trenutka kada smo sletjeli otkrili smo da nemamo potvrde o žutoj groznici i istog trenutka smo bačeni u zatvor usred pustinje, gdje smo morali čekati zrakoplov British Airwaysa za Sydney. Nakon što su nas uveli u zatvor – ako se to tako može reći – neki Pakistanac nas je poprskao nekakvim insekticidom. Naravno, nije mi se svidio njegov izgled, pa sam uzeo brizgalicu i ponudio mu jednak tretman. Pretpostavio sam da će on biti naš čuvar, pa nisam htio da nas nečime zarazi…”
Graham i Innes su završili u zatvoru… Novu godinu su dočekali s tri boce Brendija, barem su bili sretni.
Te prve 1965. godine pobjeda je otišla Jimu Clarku. 1966. utrka se nije bodovala za prvenstvo, a pobjednik je bio Mike Spence. Utrka se u prvenstvo vratila 1967. kad je zvijezda bio Pedro Rodriguez jer je lokalni junak John Love u utrci ostao bez goriva.
1968. utrka se posljednji puta održala 1. siječnja (da, na Novu godinu…), a obilježila ju je posljednja Clarkova pobjeda, kojom je nadmašio Fangiev rekord po broju osvojenih prvih mjesta.
Velika nagrada Južne Afrike bila je odjek vremena kad je sezona počinjala smiješno (i danas gotovo nezamislivo) rano. Prva sezona u povijesti sporta počela je 13. svibnja 1950., iduće dvije godine počinjala je istog mjeseca. No, 1953. sve je počelo mnogo ranije, jer je prva utrka Grand Premio de la Republica Argentina započela 18. siječnja 1953. i naizgled nepobjedivom Albertu Ascariju omogučila još jedan trijumf za Ferrari. Talijanski konstruktor ovdje je pobijedio i 1954. kada je Juan Manuel Fangio svoj Maserati 17. siječnja odveo do pobjede. Argentinac je na svom tlu ponovno pobijedio 1955. s Mercedes-Benzom, a 1956. je podijelio pobjedu s Luigiem Mussom u Lancia-Ferrariju. Posljednju pobjedu kod kuće Fangio je ostvario 1957. u Maseratiju.
Godinu kasnije, Stirling Moss i Rob Walker iznenadili su svijet svojom povijesnom pobjedom u malom Cooperu s motorom straga, kada je Moss odvezao cijelu utrku na jednom kompletu guma i nadmašio Ferrarije koji su imali motore sprijeda. To je bio uspjeh koji je postavio smjernice za budućnost – zaključno s pobjedom Brucea McLarena u veljači 1960., Cooper je bio dominantna marka u početnim utrkama sezone.
Za Argentince nije bilo posebnog razloga da utrku organiziraju tako rano, osim što je vrijeme kod njih najpogodnije u prvim tjednima siječnja. Otkazivanje utrke 1959. označilo je početak kraja jer se mijenjala i gospodarska situacija u zemlji, a i Fangio se prestao natjecati.
Godinu kasnije, Kyalami je na brzinu iskoristio priliku da Velika nagrada Južne Afrike postane vrlo rano otvaranje sezone, umjesto završetak sezone, kako je to bilo 1962. i 1963.
No, u to se vrijeme jako puno vozilo utrka koje se nisu bodovale za Svjetsko prvenstvo i zimskih je utrka na jugu bilo u izobilju, neovisno o utrci za bodovima.
Vozači su i tada bili veseljaci koji su prije utrka nosili šešire za tulume i puhali u zviždaljke dok su razmjenjivali božićne darove i novogodišnje želje.
“U vrijeme kad su se utrke održavale u siječnju, ostajala sam kod kuće i brinula se za Damona, Brigitte i Samanthu. Jedne godine, nakon što smo se preselili u Mill Hill, Graham mi je kupio automobil, Austin Mini Traveller, no, netko drugi mi ga je morao predati jer je on na Božić morao krenuti u Južnu Afriku. Također, uz seriju Tasman (u Australiji u Novom Zelandu), koja je slijedila nedugo poslije toga, bilo je godina kada ga kod kuće nije bilo sedam tjedana. Sigurna sam da se odlično proveo! Tko ne bi, prekrasno vrijeme… Kad je prvi puta tako otišao, on i Innes završili su u zatvoru; ako ništa drugo, bili su sretni jer su imali nešto dobro za popiti!” – prisjeća se Bette Hill, Grahamova udovica.
Hill je vodio zimski odmor u Južnoj Africi: “Bio je to malo čudan osjećaj jesti Božićni ručak na travnjaku”, rekao je 1962. Idućih godina vozači su voljeli ljenčariti uz bazen na ranču Kyalami i povremeno baciti oko na vremena krugova vozača koji su testirali. “Bilo je zabavno, sve dok netko nije napravio dobar krug, to baš i nije bilo smiješno”, rekao je Hill.
To su bili dani kada je bilo vrlo jednostavno dobiti opekline od sunca ili sunčanicu ako se nisi zaštitio. Kyalami je bio sinonim za paklenu vrućinu, potrošene gume, uzavrele motore i isparavajuće gorivo, ili snažne pljuskove koji su se sušili jednakom brzinom kojom su i stigli.
Momčadski menadžer BRM-a, Tim Parnell prisjećao se: “Vrlo dobro se sjećam da sam 1962. radio na bolidima u garaži u East Londonu, kad su se svi brodovi u luci oglasili sirenama; shvatio sam da je Nova godina.”
Pokojni Rob Walker također je volio idilu Južne Afrike. “Tako su dobro znali organizirati zabavu. Svi bi odsjeli na ranču Kyalami i svake godine bi nam dali drugačije šešire. Jedne godine su nam dali južnoafričke šešire sa tigrovom kožom sa strane (odakle tigrovi u Južnoj Africi, osim u skeču Monty Phytona, ali o tome nećemo razmišljati…). Dodjela nagrada bila je prekrasna, održavala se u Tucker’s Houseu u Johannesburgu i u nedjelju popodne bi svi išli tamo. Imali bi roštilj, svi vlasnici momčadi i vozači. Možda nije bilo zabave svake večeri, ali je bilo vrlo lijepo. Od svih utrka meni je ta bila najdraža. Ranč je bio izvanredan. Sve sobe su bile male privatne kolibe, a srednja je bila restoran. Nakon utrke tu su bile strašne zabave, odličan lesni bend svaku večer i kabaret. Sam Bog zna koliko smo boca šampanjca popili…”
“Ako ste htjeli, mogli ste helikopterom odletjeti do staze, a ako bi prekinuli letove u vrijeme kad ste se htjeli vratiti, mogli ste jednostavno pješice natrag do ranča. Zaista je bila jedna od najboljih. Bilo je to odlično mjesto za provesti zimu, biti u siječnju u takvoj klimi bilo je izvanredno. Izlazili smo dosta rano, a i Božić smo slavili vani, odlazili smo sa Jimmyjem Clarkom, Mikeom Hailwoodom i Mikeom Spenceom i odlično se proveli”, slaže se Parnell.
Dovesti nove bolide na tako ranu utrku uvijek bilo jako teško (u prednosti su uvijek bili oni poput Colina Chapmana i Jacka Brabhama, koji bi zahvaljujući bogatim duhanskim sponzorima svoje prošlogodišnje bolide prodali lokalnim vozačima, primjerice Johnu Loveu ili Daveu Charltonu). Parnell je jednom BRM nazvao dodatnom prtljagom.
Na kraju, velike logističke poteškoće bile su glavni razlog zašto je promijenjen datum utrke. Uz iznimku 1966. kada utrka nije bila dio prvenstva, Kyalami je domaćin Velike nagrade u siječnju bio sve do 1969. kada je utrka prebačena u ožujak.
Nebodovane utrke počele su sve više izumirati, no Svjetsko prventvo je tijekom 1970-tih i dalje imalo siječanjskih utrka.
U siječnju 1972. svoj povratak doživjela je Argentina, a iduće godine slijedio ju je Brazil. No, ni to nije moglo dugo trajati pa su od 1981. te dvije utrke pomaknute u travanj.
To je bila godina rasta FISA-e i FOCA-e tijekom koje su pobunjene momčadi vlastitu utrku održale u veljači.
Pobjednik te utrke bio je Carlos Reutermann, čovjek koji je 1972. na Almirante Brownu iznenadio svoje suparnike kada je u svom prvom nastupu na Velikoj nagradi doveo svoj nevoljeni Brabham BT34 poznat kao “rakova kliješta” na pole position u kvalifikacijama, zahvaljujući mekim komponentama Goodyearovih guma.
FIA-ina prijeteća FISA tu utrku nije priznala kao dio Svjetskog prvenstva pa je u Kyalamiju u siječnju 1982. ponovno održana Velika nagrada Južne Afrike, ali to je bila samo iznimka jer od 1983. do danas sve sezone službeno počinju u ožujku.
U tim davnim danima Velika nagrada Južne Afrike bila je odličan prethodnik australske Tasman serije koja bi uvijek počinjala nedugo nakon nje.
Kasnije južnoafričke utrke više nisu bile toliko opuštajuće i nikad više nisu dostigle jednaku ili bolju atmosferu jer se priroda sporta počela mijenjati.
SVI SIJEČANJSKI POBJEDNICI:
18.01.1953. – VN Argentine (Buenos Aires) – Alberto Ascari, Ferrari
17.01.1954. – VN Argentine (Buenos Aires) – Juan Manuel Fangio, Maserati
16.01.1955. – VN Argentine (Buenos Aires) – Juan Manuel Fangio, Mercedes
22.01.1956. – VN Argentine (Buenos Aires) – Luigi Musso, Lancia-Ferrari, Juan Manuel Fangio, Lancia Ferrari
13.01.1957. – VN Argentine (Buenos Aires) – Juan Manuel Fangio, Maserati
19.01.1958. – VN Argentine (Buenos Aires) – Stirling Moss, Cooper
01.01.1965. – VN Južne Afrike (East London) – Jim Clark, Lotus
02.01.1967. – VN Južne Afrike (Kyalami) – Pedro Rodriguez, Cooper
01.01.1968. – VN Južne Afrike (East London) – Jim Clark, Lotus
23.01.1972. – VN Argentine (Buenos Aires) – Jackie Stewart, Tyrrell
28.01.1973. – VN Argentine (Buenos Aires) – Emerson Fittipaldi, Lotus
13.01.1973. – VN Argentine (Buenos Aires) – Denny Hulme, McLaren
27.01.1974. – VN Brazila (Interlagos) – Emerson Fittipaldi, McLaren
12.01.1975. – VN Argentine (Buenos Aires) – Emerson Fittipaldi, McLaren
26.01.1975. – VN Brazila (Interlagos) – Carlos Pace, Brabham
25.01.1976. – VN Brazila (Interlagos) – Niki Lauda, Ferrari
09.01.1977. – VN Argentine (Buenos Aires) – Jody Scheckter, Wolf
23.01.1977. – VN Brazila (Interlagos) – Carlos Reutermann, Ferrari
15.01.1978. – VN Argentine (Buenos Aires) – Mario Andretti, Lotus
29.01.1978. – VN Brazila (Rio de Janeiro) – Carlos Reutermann, Ferrari
21.01.1979. – VN Argentine (Buenos Aires) – Jacques Laffite, Ligier
13.01.1980. – VN Argentine (Buenos Aires) – Alan Jones, Williams
27.01.1980. – VN Brazila (Interlagos) – Rene Arnoux, Renault
23.01.1982. – VN Južne Afrike (Kyalami) – Alain Prost, Renault
