Radijalni i rotacijski petcilindarski motori dugo korišteni u avionima (kao i varijante s drugim, najčešće neparnim, brojem cilindara, nekada i u nekoliko redova), no radijalni i rotacijski petcilindraši ugrađivani su u neke motocikle (npr. Verdel iz 1912., radijalni; Megola iz 1920-ih,
Filter/filtar zraka (od latinizma za filc kroz koji se procjeđivala voda, riječi koja je u latinski ušla iz germanskih jezika) sprječava zaštopavanja usisnih kanala ili mehanička oštećenja motora krutim česticama koje automobil može usisati svakodnevnom vožnjom: pijesak, šoder, kukci, lišće itd. Sadrži razne tekstilne materijale za filtraciju, a može biti u obliku panela
Autonomni promet još je u razvojnoj fazi, na cestama je tek u određenim gradovima, istraživačkim i sveučilišnim prostorima. Proizvođači automobila u svojim modelima nude sve više sustava sve većeg stupnja prometne autonomije, pripremajući teren za potpuno autonomna vozila (ili potpunu autonomiju na određenim prometnicama poput dionica autocesta). S dolaskom autonomnog
Redni četverocilindarski motor najčešći je na današnjim cestama zbog omjera troškova proizvodnje, kompleksnosti i potencijalnih performansi i ispušnih emisija. Ne mora zvučati dosadno, pogotovo usisni na visokim okretajima. Zanimljivi četverocilindarski motor razvila je Honda za moto utrke; 1979. počeli su proizvoditi motocikle s V4 motorom, ali s dvostrukim klipnjačama,
Zanimljive izvedbe trocilindarskih motora mogle su se pronaći u japanskim kei automobilima poput Honde Beat, Suzukija Cappuccina ili Autozama AZ-1. I klasu veći automobili (A i B-segment) su koristili zanimljive varijante te vrste motora, i turbo i usisne, poput Daihatsua i Mitsubishija. Osim rednih u automobilima, u motociklima su se mogle pronaći i V3 i […]
Dvocilindarski motori proizvode se u rednoj, V2 i bokser konfiguraciji. Ducati svoj V2 zove L2, zbog položaja cilindara. Na višim brzinama vrtnje, npr. iznad 3500-4000 okretaja u minuti, u zvuku im počne prevladavati karakteristično zujanje, bez obzira na konfiguraciju, kako pri V2 u Harley-Davidsonu (manje naglašeno zbog karakterističnog redoslijeda paljenja), tako i u
1980-e bile su za motocikle bile prijelazno razdoblje; eksperimentiralo se s raznim tehnologijama, od 5 ventila po cilindru, preko turbopunjača, do korištenja motora kao nosećeg elementa (tj. težile su postati standard). Motocikli iz tog razdoblja su oldschool po stilu, izgledu i zvuku, ali su i suvremeni jer su počeli koristiti i elektronički nadzirana rješenja kontrole
Jednocilindarski motori su grubi, daju snagu po “pulsevima” te su jednostavni i jeftini za proizvodnju. Premda su se koristili od 19. stoljeća, danas se koriste samo u mikroautomobilima (i lakim dostavnim vozilima poput Piaggio trokolica, čestim u starim mediteranskim mjestima karakterističnim po uskim ulicama), a zastupljeniji su u mopedima, skuterima i motociklima u
Broj cilindara i redoslijed paljenja definiraju karakteristike rada, težište i zvuk motora (ako ne računamo današnja “glumljenja” zvuka preko računalne sinteze i puštanja umjetnog zvuka preko zvučnika u putničku kabinu). Mehanički orkestar dijelova motora pogoni automobil, ali daje i specifičnost načina isporuke snage i zvuka, od režanja usisa do pucanja iz auspuha. Brojni
Dva francuska V6 motora Od sportskih automobila, Peugeot je poznat po više modela: npr. 309 GTi, 205 T16 iz reli Grupe B, ili 405 Turbo 16 kojim je Ari Vatanen 1988. postavio rekordno vrijeme na usponu na Pikes Peak, što je zabilježeno zanimljivim filmom Climb Dance. Ti su automobili koristili redne četverocilindarske motore, no brojni […]