Aerodinamika u auto industriji – AutopressHR
Znanost koja proučava djelovanje zraka, plinova i tekućina na tijela koja se kroz njega gibaju, ali i sile koje pri tome nastaju, naziva se aerodinamika. Kada se analiziraju i rješavaju aerodinamični problemi, obično se analiziraju razni parametri kao što su brzina, temperatura, gustoća i tlak. Postoje različite podjele aerodinamike, a ona se ispituje ponajviše u zrakoplovstvu, a potom i u automobilskoj industriji. Ono što je posebno zanimljivo jest da je proučavaju i građevinski inženjeri kada grade visoke građevine i mostove.
No, vratimo se automobilskoj industriji. Kada su se prvi automobili pojavili te kada je krenula masovna proizvodnja, o aerodinamici se uopće nitko nije brinuo. Naime, nafte je bilo koliko se htjelo, a neke norme vezane uz ispušne plinove još uvijek nisu postojale. Stoga, ako se želio jači i brži automobil, jednostavno bi se ugradio jači motor. Međutim, ubrzo se shvatilo da stvar više i nije tako ugodna. Naime, pri velikim brzinama javljao bi se jak šum koji je vožnju činio veoma neugodnim iskustvom. A osim toga, potrošnja goriva bi se drastično povećala. Tada benzinskih crpki nije bilo posvuda kao danas pa je velika potrošnja goriva postala i velik problem. Iz tog razloga su se inženjeri autoindustrije počeli češkati po glavi i zakoračili su u područje aerodinamike.
Naime, u to vrijeme događa se i boom zrakoplovne industrije koja je mučila istu muku. Stoga su se automobilski stručnjaci počeli koristiti dostignućima aerodinamike iz zrakoplovne industrije. Prvi koji je napravio prekretnicu bio je švedski Saab koji je 1947. godine predstavio model Saab 92. Proizvođač je također prekopirao testne zračne tunele iz zrakoplovne industrije, u kojima je testirao svoje automobile. Ovaj je model Saaba imao jajasti oblik i otpor zraka mu je bio senzacionalnih 0.30. Ovaj je automobil mogao voziti mnogo brže i dulje uz manju potrošnju goriva, a da ujedno u njega nije ugrađen i snažniji motor. Nakon ovog otkrića testiranja u zračnim tunelima postala su normalan dio svakog proizvedenog vozila.
S vremenom se pokazalo da ovime svi problemi ipak nisu riješeni. Naime, što vozilo ima niži otpor zraka, to je manja sila priljubljenosti uz površinu po kojoj vozi. Prosječno vozilo već pri brzini od 160 kilometara na sat odaje dojam kao da će poletjeti i to je upravo taj problem o kojem govorimo. Ovo se događa jer ispod vozila struji velika količina zračne mase i želi ga podignuti. Baš iz tog razloga svi sportski automobili imaju ugrađen spojler na stražnjem dijelu.
Također, pokazalo se da je oblik kapljice vode idealan što se tiče aerodinamike, ali samo do brzine vozila koja ne prelazi 180 kilometara na sat. Stoga se nakon 2010. godine započelo s novim doradama na vozilima kako bi se smanjio otpor zraka i potrošnja goriva, ali povećala sigurnost. Današnji automobili tako imaju sniženu podnicu, čime se dobiva niža silueta automobila, zaobljene retrovizore, čime je smanjen bočni otpor, i slično.
Ono što se događa posljednjih godina su automobili znatno manje širine, čak i s dvostruko manjom širinom, a u unutrašnjosti su im sjedala postavljena jedno uz drugo, kao u borbenim zrakoplovima. Ovime se, kažu stručnjaci, dobiva senzacionalno mali otpor zraka!
Izvor: Silux.hr
