KOLUMNA Ivana Vrhovca: Mad Max

Kažu, to je Ludi Max koji ne zna nafinjaka nego seljački i na silu. Iako zna da će vjerojatno biti izbačen iz igre, svejedno se gura svugdje, pa i tamo gdje mu nije mjesto.

Sin starog Josa, čija je žena zapravo njegova prva rođakinja i od tuda vjerojatno razlog zašto je njegov nasljednik toliko dobar.

Možda se nije trebao naguravati s Kimijem u zadnjem krugu VN SAD-a nego ranije kreirati i čekati bolju priliku i smišljati strategiju. Mladenačka brzopleta glupost rezultirala je kaznom od +5 sekundi na kraju utrke i gubitkom P3 od Kimija Raikkonena zbog nepoštivanja granica staze.

Ihaaaa, baš smo uživali u tom trenutku.

Max je iskazao svoje nezadovoljstvo kaznom i u svom seljačkom stilu prozvao suca idiotom, dok je Kimi rekao da nema pojma zašto je ovaj kažnjen.

Iako govore da je luđak, on će, siguran sam, s vremenom dokazati da nije.

Onog Amera Scotta cijeli život zovu Speed, a čak ima i dokaz, crno na bijelo na zeleno da mu je ta brzina prirodno uklesana, ali od toga nikad nije bilo ništa.

No, i sad ga zovu Speed, ali to ga zovu onako, kao što Mirelu Holly zovu “mačka”, jednorukog čovjeka “hobotnica”, Matechitza “bogec”, a Nikija Laudu “lepi”.

Iako se od Maxovih poteza na stazi ponekad užasavamo, nešto kao tipa “šta će sad taj klinjo među iskusnjacima”, činjenica je da ta bahatost, arogantnost i poneka doza prljavosti stvara najveće i izdvaja ih od onih najobičnih.

Kažemo, nekoga će ubiti.

Mogao bi ubiti starog Josa infarktom ako se bude borio za titulu i u zadnjoj utrci zapne iza ruskog Torpeda.

A Možda stvarno ubije nekoga na stazi, ili sebe, priuštivši si u međuvremenu godinu ili više kome, svojom greškom, naravno.

Max je, naravno, još mlad i neiskusan, ali već polako pušta svoje korijene u sportu i bez obzira na svoje mane, on je zasigurno budućnost Formule 1, a njegova popularnost koja sve više raste, zasigurno ne donosi dobro njegovom timskog kolegi.

Vjerojatno neće proći puno vremena od kada će Ricciardo početi osjećati pritisak zapitkivanja o Maxovoj veličini.

Red Bullova garaža i klanje Australca i njegovog mlađeg kolege, to nam je od nekuda poznato.

Ricciardov osmijeh će nadam se ostati jednako velik i širok kada pored dokazanog vozača ekipa bude otvoreno favorizirala kolegu Nizozemca. Jer, Daniel je sadašnjost, a Max je budućnost Red Bulla, to je činjenica i to svi znamo.

Ukoliko se povijest bude ponovila, onda bi trebalo doći do nekog sudara Ricciarda i Vestappena kao što je to bio slučaj s Vettelom i Webberom u Turskoj 2010. nakon čega je Australac idućih godina sa strane promatrao kako mlađi kolega ispisuje povijest, dok on ispisuje list papira u knjigi žalbe.

Mnogi će se možda žaliti na Maxa i njegove lude i ponekad nepromišljene poteze, možda čak i Ricciardo. Možda ćemo u nadolazećim godinama na stazi gledati kralja Maxa i njegovog pomoćnika. Ali, do tada Max će nezaustavljivo rasti i puštati svoje korijenje, na stazi, unutar ekipe, među vozačima, navijačima, medijima i svugdje gdje može i ne može. Sudarat će se sa suparnicima i kolegama, gurat će se prema naprijed, na silu pored onih hrabrih i lagano pored onih koji njegovu silu ne žele osjetiti. Oni slabijeg imuniteta postat će alergični na njegovu prisutnost, dok oni jači će se upuštati u izravne borbe s njim, a on će i dalje stiskati gas neustrašivo i s mudima do poda.