KOLUMNA: Posljednji Talijan u Ferrariju

Gotovo svaka VN Belgije zaslužuje poseban tekst, bilo zbog odličnih dvoboja i pretjecanja, poput onog koje je izveo Mika Hakkinen nad Michaelom Schumacherom oko Ricarda Zonte prije 17 godina ili zbog kontroverzi, poput kažnjavanja Lewisa Hamiltona 2008. Tu imamo i majstorske vožnje i proboje iz sredine poretka do postolja i pobjeda poput pobjede Michaela Schumachera 1995. sa šesnaeste pozicije na startu.

Spa je jedna od staza koja omogućuje podjelu na vrhunske vozače i one koji su u F1 samo u prolazu. Ponekad, kad voziš za ekipe sa začelja poretka uspjeh je samo doći do bodova, ali Giancarlo Fisichella je 2009. ne samo uzeo nekoliko bodova, nego i prvi pole position za Force Indiju, a dan kasnije se do posljednjeg zavoja borio za pobjedu.
Fisichella ili skraćeno Fisico, rođeni Rimljanin, imao je tijekom karijere samo jednu želju – voziti za Ferrari. Međutim, to je najteži zahtjev koji si jedan F1 vozač može zadati.

Fisico je F1 karijeru započeo u Minardiju još 1996., a sezonu ranije je proveo kao njihov test vozač. Međutim sezonu nije odradio do kraja jer nije imao jakog sponzora koji bi financirao njegovu F1 karijeru.
Godinu kasnije prelazi u Jordan uz Ralfa Schumachera. Cijele sezone pokazuje konstantnu brzinu, ali u nekoliko utrka njegov talent zaista dolazi do izražaja. Prvo postolje osvaja u Kanadi, ali te sezone je imao 2 još bolje utrke. Na Hockenheimu mu je puknuta guma na samom kraju utrke oduzela pobjedu, ali na VN Belgije, po promjenjivim uvjetima, osvaja vrhunsko drugo mjesto. Dovoljno da zaradi ugovor s Benettonom za 1998.

Na žalost, u vrijeme njegovog boravka u Benettonu, momčad je bila u silaznoj putanji. Prvo se povukao Renault te su se morali zadovoljiti s prerađenim starim motorima, a do 2001. je momčad praktički preselila na začelje poretka. To Giancarla nije spriječilo da u svakoj sezoni barem jednom dođe do postolja. Posebno možemo istaknuti njegov nastup u Kanadi 1998. kad ga je samo problem s mjenjačem spriječio da osvoji prvu pobjedu. Također te sezone je osvojio i svoj prvi pole position u karijeri i to na A1 ringu. Pobjeda mu je, također, izmakla za dlaku 1999. kad se izvrtio u ključnim trenucima utrke. Sve provedene godine u Benettonu je marljivo uništavao svoje momčadske kolege, prvo Alexa Wurza, a potom i Jensona Buttona. Na njegovu nesreću, taman kad je Benetton preuzeo Renault, ostaje bez mjesta u momčadi za sezonu 2002.

Naredne dvije godine provodi u izuzetno nekonkurentnom Jordanu, ali uspijeva odličnom vožnjom na kišom natopljenom Interlagosu osvojiti svoju prvu pobjedu u karijeri. Doduše, sam pehar je morao čekati dva tjedna zbog kontroverznog dodjeljivanja pobjede Kimiju Raikkonenu nakon prekida utrke. Bila je to ujedno i posljednja pobjeda karakterističnog žutog Jordana u F1.

Godinu 2004. provodi u solidnom Sauberu, a kao nagradu za dobre vožnje dobiva poziv iz Renaulta. Time prvi put u karijeri dobiva priliku voziti vrhunski bolid, no kao i dosadašnji tijek njegove karijere ima jedan „ali“. Taj „ali“ se ovog puta zove Fernando Alonso. Cijela je momčad posvećena njemu te u konačnici osvaja 2 naslova svjetskog prvaka, a Giancarlo se morao zadovoljiti s dvije pobjede. Nakon odlaska Alonsa momčad počinje kliziti u prosječnost a Fisico biva, unatoč dobrim nastupima, nogiran po isteku 2007.

Zadnje 2 godine aktivnog utrkivanja u F1 provodi u Force Indiji lagano pobjeđujući Adriana Sutila, svog momčadskog kolegu. Bolid je među najgorima na gridu, ali na VN Belgije se dogodilo nešto posebno. Praktički niotkud se na pole positionu stvorila Force Indija. To je ujedno i jedino prvo startno mjesto koje je ta momčad ikad osvojila, također dan kasnije je osvojeno nevjerojatno 2. mjesto u utrci što je i najbolji rezultat te momčadi. Tijekom cijele utrke Giancarlo je vodio ravnopravnu bitku s Kimijevim Ferrarijem, ali na kraju je morao predati borbu i zadovoljiti se drugim mjestom. To je ujedno bila i zadnja Finčeva pobjeda za Ferrari.

Za ostatak sezone Fisico dobiva poziv da vozi za Ferrari kojem je očajno nedostajala konkurentna zamjena za ozlijeđenog Felipea Massu. Na žalost, Fisico do kraja sezone više nije osvajao bodove, ali je njegov san da jednoga dana vozi Ferrari postao stvarnost i to upravo na VN Italije te godine.
Narednu godinu je proveo kao test vozač Ferrarija, a nakon karijere u F1 uspio je dva puta osvojiti 24h Le Mansa unutar GTE-Pro klase.

Iako nikad nije bio u poziciji da se bori za naslov prvaka, ostat će zapamćen kao vrhunski vozač koji je iz osrednjih bolida izvlačio maksimum i kadgod bi se pojavila i najmanja prilika uspijevao doći do postolja. Njegov nastup na VN Belgije, iako nije pobijedio, ostat će zapamćen među najboljim nastupima koje je neki vozač odradio na toj stazi.