Na današnji dan: VN Španjolske 1986. Senna pobjeđuje Mansella u uzbudljivoj završnici
Prvo je vodio jedan, pa zatim i drugi, ali nakon posljednjeg prolaska startno-ciljnom ravninom obojica su bili uvjereni u pobjedu, a ona je na kraju ipak pripala Brazilcu.
PRIZOR Gillesa Villeneuvea kako se odupire napadima u Jarami 1981., kada se prvih pet bolida nalazilo unutar 1,24 s, učinio je tu utrku vodećim kandidatom za najbolju VN Španjolske. No, jedan drugi fotofiniš – Ayrton Senna pobjeđuje Nigela Mansella u Jerezu, 13. travnja 1986. – skoro ga je nadmašio, zato jer nitko živ nije znao koji će od njih dvojice pobijediti, čak ni na izlasku bolida iz posljednjeg zavoja.
Bila je to prva VN Španjolske od 1981. i tek druga utrka sezone, ali Senna i Mansell pobrinuli su se da ona ne bude ni malo dosadna. Sennin Lotus krenuo je s pole positiona, a Mansellov Williams bio je u drugom redu. Osim bliskog susreta Jonathana Palmera i Alana Jonesa u prvom krugu, prvi dio utrke uglavnom je bio dosadan. Senna je vodio bez većih poteškoća, no Mansell se, u svojem tipičnom stilu, odbio predati, unatoč nepouzdanom pokazivaču količine goriva. Postupno mu se približavao i konačno u 40. krugu, kad je Brazilac bio uhvaćen u zamku iza posljednjeg bolida, izjurio na vodeću poziciju.
Mansell je zatim dobio krila i brzo stvorio prednost od četiri sekunde, utrka se činila dobivenom, no njegovi problemi s gumana Sennu su vratile u igru. U 62. krugu, deset krugova do kraja, Lotus izbija na čelo, primoravši Mansella na odlazak u boks po nove gume.
Nakon izlaska iz boksa sa zaostatkom od 20s, iza Alaina Prosta u McLarenu, i još samo devet krugova do kraja, Nigel je dao apsolutno sve od sebe, ako ne i više, u čemu mu je pomogla i činjenica da su sad Sennu počele mučiti gume.
Mansell se provukao pored Prosta u pretposljednjem krugu i dok je Senna ušao u jedan od posljednjih zavoja bili su gotovo poravnati. Od tog trenutka to je bila mrtva trka do samog cilja te se činilo da je dvojac prošao kroz cilj naizgled istovremeno. Činilo se kao da Williams ima bolje ubrzanje, no, uvjereni u pobjedu oba su vozača podigla ruke.
Golim okom bilo je nemoguće primjetiti, ali pobjeda je otišla Senni s razlikom od samo 0,014 s. Tada je to bio drugi najuzbudljiviji završetak u povijesti Formule 1.
